Braća laici daju snagu i molitvenu podršku subraći svećenicima
Redovnika ne čini svećeničko posvećenje niti učenost, već polaganje zavjeta, predavanje sebe Bogu u toj zajednici.
Dva mlada čovjeka bijahu prijatelji. Jedan je postao pater, drugi pak brat. Strm je bio uspon prvoga, a život ovog drugog tih. Jedan je propovijedao na svim propovjedaonicama, a onaj drugi se molio za svoga prijatelja. Godine su prelazile. Veliki govornik-propovjednik jednog je dana zapeo u propovjedi. Zbunjeno je napustio crkvu. Potražio je svoga prijatelja, svog brata, čovjeka molitve. Ali vrelo je presahlo: brat je umro. Svakodnevno je odsad pater išao na grob svoga prijatelja. Tamo su ga upitali: »Moliš li za izgubljeni dar rječitosti?« On odgovori: »Ne, molim za onaj mnogo veći dar, što ga je on posjedovao: za dar poniznosti.«




