srp. 26

Župne obavijesti 26. srpnja 2020. – 17. NKG

Sedamnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Klement Ohridski; u srijedu sveta Marta; u četvrtak je sveti Petar Krizolog, biskup i crkveni naučitelj; u petak je sveti Ignacije Lojolski, prezbiter; u subotu je sveti Alfonz Marija de’Liguori, biskup i crkveni naučitelj.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Pomoć za obitelj Ljubić. Od 17. srpnja do jučer u podne, 139 osobâ je na župni račun uplatilo 51 675 kuna. U župnom je uredu uplaćeno 2 100 kuna i 650 eura. Svima od srca hvala!

  • Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.
  • Slike od prve pričesti možete preuzeti u župnom uredu.
  • U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.
  • Slijedećeg tjedna ispovijed je samo u utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 13,44-52

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Riječ Gospodnja.

 

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

U Isusovo vrijeme bile su popularne priče o slučajno nađenom blagu. Ne začuđuje što je odlučio o Kraljevstvu progovoriti u ovim slikama. Prve dvije prispodobe govore o blagu i biseru. Počivaju na dvije osnovne poluge: izrazi blago – biser daju do znanja da se radi o velikoj vrijednosti pohranjenoj na jednom mjestu a ona je tolika da zavrjeđuje svaki napor kako bi je čovjek zadobio u posjed. Zajednički im je i naglasak na sadašnjosti: blago i biser su prisutni sada i ovdje – gotovo su nadohvat ruke!

Prva prispodoba, govoreći o iznenadnom pronalasku blaga, ističe njegovu besplatnost: Kraljevstvo je dar koji je blizu i kojeg čovjek susreće bez svoje zasluge. Prispodoba o biseru ovdje ide korak dalje.

U ono vrijeme biseri su smatrani najvećom dragocjenošću, nešto poput dijamanata u naše vrijeme. Postali su slika duhovnih stvarnosti i vrjednota. Biser je predmet čežnje trgovca koji traga za njim. A čežnja, živa želja za Kraljevstvom također je dar, snaga koja pokreće. Svaki čovjek ide onim putem na kojem se nada pronaći sreću (sv. Augustin).

Gotovo da nema razlike u reakciji radnika na njivi i trgovca: čim su pronašli blago/biser oba sve što imaju ulažu kako bi se domogli pronađene dragocjenosti. S njom se ništa ne može usporediti! No, da nije posrijedi hladna računica, Isus naznačuje neobično važnim ključnim detaljem: uz prvog se navodi da je bio sav radostan! I gola računica bi matematičkom logikom nalagala nakon pronalaska iznimnu vrijednost učiniti svojom – steći blago/biser! Sve podrediti tom cilju.

No, Kraljevstvo nije blago poput ostalih. Umjesto hladne računice bilo koje vrste, ono budi radost! Posebnu vrstu svjetla i plamena koji čovjeka nose naprijed.

Koji su živi i duboki, a u isto vrijeme otvaraju toliko izvora svježine da  preobražavaju život. Svakome Isus garantira da će pronalaskom Kraljevstva doživjeti ovakvu radost. Stoga ne čudi da stečeno blago/biser označava ključni trenutak u životu! Daju mu novi sadržaj i smisao. Toliko drugačiji i osjetan da se može reći kako je ono novi život. S obzirom da ga Isus u prve dvije prispodobe predstavlja vrijednim svakog truda, učenik kojemu nije na prvom mjestu i koji o Kraljevstvu dvoji pokazuje da je u zabludi. Stoga ne čudi da je njegova životna svjetiljka bez ulja radosti. Bez ljepote koja prosijava iz blaga/bisera. Sjaj Kraljevstva, kada ga otkrije, čovjeka je u stanju nositi preko brda i dolina…sve dok srcem ne osjeti da ga zadobiva.

Radnik na njivi i trgovac sve su prodali. Ostavili su mnogo da bi imali sve. Ništa ne gube nego ulažu (E. M. Ronchi). Tražili, pronašli i potpuno se predali. Prispodoba o mreži punoj raznovrsnih riba temom konačnog suda preuzima ranije naglaske te zaključuje poglavlje posvećeno prispodobama. Kraljevstvo je poput mreže koja zahvaća sve ribe – i dobre i loše – te ih iz dubina mora, područja kaosa i zlih sila, iznosi na svjetlo dana. Poput prispodobe o pšenici i kukolju naglašava dar vremena, period pronicanja dobra i zla: Gospodar dopušta mogućnost promjene, odluke za dobro… do trenutka konačnog razlučivanja.

Prije Suca, čovjek je pozvan – poput Salomona – nastojati oko pronicanja, razlučivanja dobara koja je Gospodin stavio na njegov put, za njegovu proslavu. Preporađati se u radosti i svjetlu darovanog Kraljevstva!

 

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

           Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

 

MISNE NAKANE 26.07.2020. DO  02.08.2020.

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

 

Vjenčani 24.07.2020. Marko Delač i Kristina Kapitanović   

Kršten 26.07.2020. Niko Kepčija

 

srp. 19

Župne obavijesti 19. srpnja 2020. – 16. NKG

Šesnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ilija Prorok; u utorak je sveti Lovro Brindiški, prezbiter i crkveni naučitelj; u srijedu sveta Marija Magdalena – blagdan; u četvrtak je sveta Brigita, redovnica, zaštitnica Europe – blagdan; u subotu je sveti Jakov, apostol – blagdan.

Slijedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Pomoć za obitelj Ljubić. Više o tome u listiću.

Ispovijeda se svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.

  • Mnogi pitaju na našeg patera Jozu. Od početka lipnja je u domu Severović u Bistri. Stabilno je, svjestan je svoga stanja, hrane ga preko sonde, ima kateter, lijeva strana tijela mu je oduzeta. Fizikalna terapija se provodi svakodnevno.
  • Slike od prve pričesti možete preuzeti u župnom uredu.
  • U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.

 

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 13,24-43

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!« 

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

U ovo ljetno vrijeme u bogoslužju često slušamo Isusove prispodobe o sjetvi, žetvi, obradi zemlje i uzgoju voća. Tako Isus govori o tome kako je neki čovjek na svojoj njivi posijao pšenicu, a onda je njegov neprijatelj na toj istoj njivi posijao i kukolj, korov. U svojoj revnosti sluge toga čovjeka predlažu gospodaru da odu i počupaju kukolj. Međutim, gospodar veli: Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njime i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve.”

Zanimljiva je revnost i briga slugu iz Isusove prispodobe. Oni bi odmah napravili reda. Otišli bi u polje i počupali mrski i štetni kukolj. Ako treba, oni bi po nekoliko puta plijevili dok se zlo ne iskorijeni. Ognjem i mačem. Nemilosrdno. Međutim, što bi se dogodilo da im je gospodar to dopustio? Pšenica je gusto posijana. Ako čovjek uđe u polje, ne može, a da na pogazi i pšenicu i kukolj. Ako čupa kukolj, ne može, a da nehotice ne počupa i pšenicu. Zatirući zlo, gazimo i dobro.

Upravo nam se to događa. U naletu pravdoljubivosti i pravovjernosti spremni smo iščupati, spaliti, ukloniti bez milosti. Pogledajmo s koliko gorčine, zloće pa i mržnje u novinama ljudi, pogotovo političari, govore jedni protiv drugih? 1 pri tome tvrde da se bore za istinu! Istinu?

Nažalost, tu je ponajčešće u pitanju osobna taština i silna želja izdići se gazeći druge. Svi smo, nažalost, podložni takvom načinu gledanja: tko nije za mene, protiv mene je; tko drugačije misli, moj je neprijatelj… O, kako bismo samo rado uveli reda u našoj zgradi, na našem poslu, u našim političkim strukturama, u Crkvi. Pa onda se čuje poznata izreka: „Da je meni samo pet minuta vlasti!“ Što bismo učinili? Bacili atomsku bombu na mrske neprijatelje?

Isus nas poziva na strpljivost. Onakvu strpljivost, nježnost i ljubav koju roditelji pokazuju prema svome djetetu dok čini prve nesigurne korake, dok prvi put ima žlicu u rukama. Bog nas poziva na strpljivost i ljubav jednih prema drugima. Baš kao što je i on beskrajno strpljiv s našim ludovanjima.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

 Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

 

POMOĆ ZA OBITELJ LJUBIĆ

 

U četvrtak je preminula naša župljanka, samohrana majka petero djece. Stariji imaju 19 i 21. godinu, a troje ih je još u osnovnoj školi. U kratkom roku javilo se mnoštvo onih koji su htjeli pomoći, najviše financijski. Tako smo u petak, nakon večernje mise, prikupili

26 910 kuna, te su još neki uplatili na župni račun s tom nakanom (4 550 kuna do subote u podne). S tim sredstvima su podmireni troškovi sprovoda, a ostatak će se utrošiti na redovite stvari – režije, hranu i ostale potrepštine.

U ime obitelj Ljubić zahvaljujem svima koji su se odazvali i donirali sredstva!

No, njima ne treba pomoć samo za sutra i slijedeći mjesec, već za godine koje dolaze. Stoga bi se, čim  se odredi zakonski skrbnik, osnovao fond ili zaklada za uplaćivanje sredstava za djecu. Do tada možete novac donijeti i u župni ured ili uplatiti na račun župe, IBAN HR5223600001101216475, opis plaćanja – za obitelj Ljubić.

Molio bih da se oni, koji mogu pomoći da se stvari što prije pravno riješe, jave u župni ured ili gospođi Martini Šipuš na broj 091 571 8392.

Pozivam sve ljude dobre volje da se uključe i pomognu na način na koji mogu. Djeci je potrebna pomoć cijele zajednice.

 

 

MISNE NAKANE 19.07.2020. DO  26.07.2020.

 

Ženidbeni navještaj: NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                       

srp. 12

Župne obavijesti 12. srpnja 2020. – 15. NKG

Petnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

 

Ispovijed je svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50.

 

Od sutra je u nekim zatvorenim prostorima obvezno nošenje maski za lice. Preporučam da i u crkvu dolazite s maskama.

 

 

 

MISNE NAKANE 12.07.2020. DO  19.07.2020.                     

 

Ženidbeni navještaj: NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

 

srp. 05

Župne obavijesti 5. srpnja 2020. – 14. NKG

Četrnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Marija Goretti, djevica i mučenica; u četvrtak je blažena Marija Propetog Isusa Petković; u subotu je sveti Benedikt, opat – zaštitnik Europe.

Danas se u Republici Hrvatskoj održavaju parlamentarni izbori. Pozivam sve koji imaju pravo glasa, da odlaskom na glasanje izvrše svoju građansku dužnost.

Slike od prve pričesti možete preuzeti u sakristiji nakon svete mise, a od sutra u župnom uredu..

  • Stigao nam je pater Ante! Dobrodošao! Želimo mu obilje Božjeg blagoslova i uspjeha u pastoralnom djelovanju u našoj župi!
  • U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.
  • U srpnju i kolovozu ispovijeda se utorkom i petkom od 18:00 do 18:50.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 11,25-30

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus:

»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

Zah 9,9-10

Prvo čitanje iz proroka Zaharije donosi izrazito lijepu sliku radosti kao posljedice Božjeg spasenjskog zahvata nad Jeruzalemom. Povratak Izraelovog kralja, koji ponizan jaše na magarčiću, povezan je s iščeznućem vojne opreme i proširenjem njegove mironosne vladavine po svem svijetu.

Ovo grandiozno proroštvo odjeknulo je u vrijeme kada se već odavno ugasila davidovska dinastija a Izrael je nakon osvajanja Aleksandra Velikog – svojevrsne globalizacije toga vremena – ostao bez neovisnosti, koloniziran i iskorištavan od stranaca. Kći sionska i kći jeruzalemska bila je zapravo najsiromašnija četvrt Jeruzalema. Njima siromašnima i eksploatiranima prorok navješćuje kralja tj. Boga koji će kćeri sionskoj prići ne satirući okupatora i njegove trupe, nego ponizan. Tu je, gledajući povijest proroštva, novum: umjesto sile, Bog dolazi ponizno služiti one koji su služili drugima. No, tko je spreman za ovu novinu? Isus, koji u današnjem evanđelju, govori o blizini malenih s Bogom, ovo će proroštvo doslovno ispuniti pri mesijanskom ulasku u Jeruzalem kada će doći do raslojavanja na one koji su prihvatili ovakvu logiku Božjeg djelovanja i na mudre i umne kojima ovo – uslijed njihove tvrdokornosti – ostaje skriveno.

Rim 8,9.11-13

Da bi čovjek mogao pratiti Božju misao, na dar dobiva Duha Božjega. Nakon što je jasno istaknuo drastičnu razliku između života po tijelu i života po Duhu, Pavao u drugom čitanju izvlači posljedice po život kršćanina. Vi niste u tijelu, nego u Duhu ako Duh Božji prebiva u vama. Nije samo krštenik u Duhu, nego i Duh prebiva u njemu, u njegovoj misli, djelu… Životodajni kontakt s Kristom moguć je samo preko ovog oduhovljenja čovjeka. Umjesto izvanjskog „mahanja zastavama“, život je onoliko kršćanski koliko ga vodi Duh. Zahvaljujući Njemu kršćaninovo biće se ne sastoji samo od tijela koje teži grijehu i smrti, nego i od duha koji sada teži životu. Ne slijediti vodstvo Duha značilo bi slijediti sebe, ostati na svojoj razini i ne dohvaćati Božju misao. Jedino Duh uvodi u ljubav kojoj uči Isus, daje snagu oprostiti, dobrom pobjeđivati zlo, u radosti vršiti Isusovu riječ i potom imati mir. Jedino na taj način dobiva se iskustvo Kraljevstva Božjega i postaje njegovim dionikom. Sve ispod toga za kršćanina bi bilo premalo. Naposljetku Pavao primatelja Poslanice Rimljanima stavlja na raskrsnicu: svaki životni stav osim prihvaćanja Duha i življenja po njegovu vodstvu zapravo je nekršćanski; uvod je u smrt.

Mt 11,25-30

Ako je u prethodnom odlomku Evanđelja po Mateju Isus korio tvrdokorne gradove Korozain, Betsaidu i Kafarnaum, to je zato što je došao spasiti izgubljeno i mora ih upozoriti da njihovi koraci žure u smjeru propasti. Koliko god je lako ići putem propasti, niti put života ne mora biti gorak i bez osvježenja. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i  opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uznemireni duh utamničenog Ivana Krstitelja Isus je blažio i odmarao navodeći mu svoja djela…

Dao mu gledati u zbivanja, iščitavati u njima i između njih Onoga koji po Duhu izgoni đavle – kroz prozirnost stvarnosti doći k istini koja oslobađa i raduje! Dok oni koji si umišljaju da su mudri ne mogu ovo spoznati, Isus pomaže Krstitelju primiti Očevu objavu. Što ne mogu „mudri“, mogu maleni, Bogu predanog čistog srca. To je jedan od klasičnih motiva biblijske teologije a Evanđelje po Mateju prožima od već od rodoslovlja, Isusovog rođenja, Govora na Gori, izvještaja o čudesima itd. Isus jedini ima pristup Očevoj intimi i u nju uvodi one koji Ga žele spoznati.

Svojim učenicima – koji će biti u napasti pretjerano čekati svaki mig otvrdnulog i Bogu zatvorenog svijeta te stoga padati u beznađe – Isus daje pouku o životnom dodiru Božjim mirom, svjetlom i svježinom. Umjesto da ovise o razvoju odnosa sa svijetom – misionarenje i pastoriziranje – trebaju produbljivati svoju spoznaju Isusa. Jer bavljenje svijetom je odveć tegobna služba bez poniranja u Isusovu blizinu i njezine blagodati.

Često se mogu vidjeti umorna lica crkvenih djelatnika, neki čak govore o umoru cijele Crkve. Isus zapravo garantira da zajednica njegovih učenika može svijetu biti pitanje svojim vedrinom i relaksiranošću ako Ga sve dublje spoznaje. Ovaj, praktični aspekt istine, od neprocjenjive je važnosti. U Prvom evanđelju spoznaju Isusa uvijek daje Otac u Duhu. Radi se, dakle, o ulasku u trojstveno događanje.

 Koliko god da je za Crkvu važno gajiti ispravnu trinitarnu teologiju, nije manje važno živjeti njezine istine i svjedočiti ih. Tako nam riječi današnjega evanđelja dovode u najužu vezu najrazličitije teološke i iskustvene stvarnosti pokazujući njihovu međusobnu povezanost i vitalnu važnost. Iz iskustva je razvidno kako mnogi pogrešno doživljavaju ove Isusove riječi. Nerazborito se opterećuju, čak žive protivno duhu Evanđelja, a potom se čude što ih On nije osvježio i odmorio – jer, čvrsto vjeruju, On sve može! Nije, stoga, slučajno da ovaj odlomak dolazi nakon do sada najoštrijih Isusovih riječi, zapravo prijekora neobraćenima gradovima. Radosna je vijest da postoji život do kojega se dolazi ne uzimanjem novih nego skidanjem starih tereta, ali i upozorenje da treba odložiti posebice one nespojive s Evanđeljem! Koliko zajednica Isusovih učenika u tome ozbiljno napreduje, tim će više ulaziti u dinamiku trojstvenog života i uživati slatkoću Isusovog jarma i lakoću Njegova bremena.

I ne samo to! Mudrost Božja tako uređuje stvari da i tegobno misionarsko-pastoralno bavljenje svijetom u tom slučaju poprima nove argumente: Crkva tada kredibilno može, osvrćući se na prethodeći odlomak o Isusovoj prijetnji gradovima, svijetu reći: zašto s toliko truda srljaš u propast? Nije li lakše smekšati se, s manje napora ići u život i lakoću koju mi svjedočimo, negoli u dekadenciju i smrt?

 

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

MISNE NAKANE 05.07.2020. DO  12.07.2020.                       

Ženidbeni navještaj: NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

 

Krštena  04.07.2020.: EMMA KAURIĆ

 

lip. 28

Župne obavijesti 28. lipnja 2020. – 13. NKG

Trinaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak su sveti Petar i Pavao, apostoli – svetkovina; u utorak su Prvomučenici Svete Rimske Crkve; u petak sveti Toma, apostol.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 5990,74 kune. Hvala vam!

Od slijedeće nedjelje pa sve do rujna, neće biti obiteljske mise u 11:30.

Odgađa se hodočašće u Vinagoru, najavljeno za 5. srpnja 2020.

  • Sutra će nam u dvorištu biti dizalica. Nakon pola godine, napokon će doći instalirati novi satni mehanizam i kazaljke.
  • U četvrtak nam iz Njemačke stiže pater Ante Jonjić, koji će pastoralno djelovati u župi i u Zagrebu započeti postdiplomski studij.
  • Podjela zaštitnih maski umirovljenicima grada Zaprešića, za gradsku četvrt Sjever, će biti danas od 9 do 16 sati u predvorju sportske dvorane srednje škole Ban Josip Jelačić.
  • Od ovoga tjedna ispovijeda se utorkom i petkom od 18:00 do 18:50.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 10,37-42

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

U ne tako dalekoj prošlosti putovanja su bila i naporna i opasna. Nije bilo željeznice, dobrih je putova bilo malo, putovalo se uglavnom pješice. Svratišta su bila rijetka i neudobna, a putnicima je neprestano prijetila opasnost od razbojnika i nedobronamjernih ljudi. A ipak se putovalo. Pobožni su ljudi rado išli na hodočašća. Židovi u Jeruzalem, kršćani u Jeruzalem, Rim, u Santiago u Španjolskoj na grob apostola Jakova i u brojna druga svetišta. I onda su bili često upućeni na dobrotu drugih ljudi koji su ih ugošćavali. Gostoprimstvo je u starini bilo izuzetno važno.

U prvom smo čitanju čuli lijep opis gostoprimstva i primjer kako to Bog nagrađuje. Prorok Elizej sa svojim slugom prolazi kroz Šunam. Jedna ugledna žena prepoznaje u njemu Božjeg proroka i govori svome mužu: “Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.”

Zapazimo. Prorok Elizej nije tražio uslugu. Sama je žena prepoznala da je to Božji čovjek i sama mu je, zajedno sa svojim mužem ponudila gostoprimstvo. Božja riječ i inače naglašava gostoljublje. “Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!” (Heb 13,2). Možda bi netko mogao pomisliti da je u slučaju one Šunamke bilo mudro ugostiti Elizeja jer je prorok. Međutim, pogledamo li bolje, Božja nam zapovijed nalaže ljubav prema bližnjemu bez obzira tko to bio. Konačno, svi smo mi ljudi djeca Božja, za svakoga je čovjeka Krist umro i uskrsnuo. Izuzetno je važno znati uzdići pogled iznad svoga života, iznad vlastitih potreba i vidjeti svoga bližnjega kojemu treba pomoć i podrška. Ovdje se, redovito, ne radi o gostoprimstvu, jer su vremena danas posve drugačija.

Međutim, u današnjim vremenima ima novih, drugačijih potreba. Ako ne moramo baš nekoga primiti u kuću, možemo npr. biti ljubazni na ulici, uputiti čovjeka kamo treba ići. Ako ne moramo baš staviti nekome svoju kuću na raspolaganje, možemo se ustati u tramvaju ili autobusu starijoj osobi, trudnici, invalidu. Možemo činiti ljudima tisuću malih sitnih usluga, možemo im se ljubazno obratiti… Ako i jesu sitnice, ipak su izraz ljubavi. A to je veliko.

I onda, nama za pouku, slušamo što se dalje dogodilo s prorokom Elizejem. Zapazimo: Elizej nije ništa tražio, a dobio je sobu za boravak. Žena nije ništa tražila, a Elizej joj je uzvratio time da je ženi od Boga izmolio sina, daleko najveći dar koji je žena mogla zamisliti.

Ovo stvarno nisu “lovačke priče”. Toliko su mi puta ljudi posvjedočili kako im je Bog vrlo brzo, već slijedećeg dana uzvratio dobro koje su oni nekome učinili. Pomogneš siromahu i – Bog ti već sutra uzvrati. Učiniš nekome uslugu i – gle! – vrlo brzo dobiješ nagradu.

Ljudi su mi znali pripovijedati kako su već sutradan dobili, našli, zaradili istu svotu novca kojom su nekome potrebitom pomogli. Bog se ne da darom nadmašiti.

Međutim, dragi moji, to je samo slika. Ta ne činimo mi dobra samo zato da bi nam Bog uzvratio. Mi činimo dobro radi dobra samoga. A u tome smislu nam Bog uvijek, baš uvijek uzvraća najljepšim darom: mirom, zadovoljstvom i srećom da smo mogli pomoći svome bližnjem. Pa onda ljudi u prostodušnosti srca tumače: „Blago meni kad mogu pomagati.“ Puno je teže tražiti i očekivati pomoć.

Tako i Isus veli: “Blaženije je davati nego primati“. Doista, možemo biti mirni i sigurni: Dokle god smo dobrostivi, darežljivi, gostoljubivi, Bogu smo slični, a on nas onda obdaruje mirom i radošću, srećom i blaženstvom koje samo od njega može doći.  Isus je korjenit. Ne želi da čovjeku išta bude važnije od Boga i Božjeg zakona. Onaj tko želi biti Isusov učenik, Isusa uzima kao najveću vrijednost i osnovno životno pravilo. Veli da njegov učenik treba više ljubiti njega, Isusa, negoli oca ili majku. Zvuči strašno? Uopće ne. Radi se o ljubavi koju Isus traži od nas, ali se puno više radi o ljubavi koju Isus ima za nas i koju je pokazao podnijevši za nas mučilo križa. Zato Isus nikada neće dopustiti da mi njega ljubimo više negoli on nas. I onda zaključuje: “Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća“.

Jednostavna je, zapravo, i laka Kristova zapovijed. Treba uporno činiti dobro ne zanoseći se nekakvim velebnim djelima. U slici one čaše hladne vode Isus nam pokazuje koliko nas malo napora može koštati neko dobro djelo, a da ono ipak bude veliko. Evo. Za onog tko daje, čaša hladne vode ne stoji ništa. A za onoga tko je žedan, to je najviše što može poželjeti. Žednomu znači puno, a darovatelja ne stoji ništa. To je slika svih naših običnih dobrih djela koja možemo činiti. Što nas košta osmjeh? Što nas košta lijepa riječ? Koliko nas košta nešto potrošenog vremena u usporedbi s toliko protraćenog vremena pred televizijom? Koliko nas strašno puno novaca stoji jedna čestitka, telefonski poziv?

Koliko god smo slabi i grešni, imamo iskustva da smo učinili dobro, da smo čovjeku pomogli. Zar ne da je tad srce gorjelo u nama? Zar ne da smo se osjećali više ljudi? Zar ne da smo se osjećali bliže Bogu i bliže ljudima? A kada smo i mi nešto slično doživjeli, zar ne da nam je cijeli dan bio puno ljepši. Eto. Ako Bog već danas čini naš život ljepšim po jednostavnim, malim stvarima, koliko li će nas učiniti sretnima i blaženima u vječnosti on, koji je sama dobrota i koji neizmjerno više nama želi uzvratiti za sve ono dobro što smo učinili.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

 Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 28.06.2020. DO  05.07.2020.

 Ženidbeni navještaj: ANĐELKO MARENIĆ i NADA VUGA r. MIJADŽIKOVIĆ

                                    NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

 

Kršteni  27.06.2020.: NIKA BARTULA i BORNA HRUŠKAR

                       

lip. 21

Župne obavijesti 21. lipnja 2020. – 12. NKG

Dvanaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak su sveti Ivan Fisher i Toma More; u srijedu je Rođenje svetog Ivana Krstitelja – svetkovina; u subotu sveti Ćiril Aleksandrijski, biskup i crkveni naučitelj.

Danas skupljamo priloge za župni Karitas.

Prva sveta pričest za učenike C razreda je u subotu u 10 sati. Djeca neka dođu pred crkvu u 9:30.

Ispovijed prve grupe prvopričesnika je u četvrtak u 17 sati, druge u petak u 16 sati. Grupe će se rasporediti u dogovoru sa sestrom Helom.

  • U subotu, 27. lipnja, u Zagrebu će se održati peti po redu Hod za život pod geslom Za zaštitu svakoga života – bez diskriminacije! Okupljanje je u Zagrebu, na Trgu Republike Hrvatske, pokraj zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, u 10 sati.
  • Molitveni vijenac Kraljice obitelji organizira 5. srpnja 2020., hodočašće u Vinagoru. Program: 10:30 – krunica, 10:45 – svečana procesija, 11:00 – sveta misa. Prijaviti se možete do 2. srpnja u župnom uredu. Cijena puta je 60 kuna.
  • Još slijedeće nedjelje slavimo svetu misu u 11:30.
  • Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 10,26-33

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:

»Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.

Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca.

Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

Koliko god mi kao ljudi bili i slabi i nedosljedni i grešni, ipak se toliko puta trudimo biti pravi. Tako npr. i u strpljivosti. Prema svojim roditeljima, prema svojoj djeci, prema svojoj bližoj rodbini, prema susjedima. Strpljivo podnosimo njihove zločestoće, trudimo se, uvijek iznova praštamo. Dajemo sve od sebe. I tako dulje vremena. A onda  nam se jednoga dana učini da je sve to bilo uzaludno. Trudili smo se, iskreno i nesebično, a rezultat? Tako se onda umorimo i kažemo sami sebi: “Dobro, tko je ovdje lud? Ima li uopće smisla truditi se i činiti dobro?

Tako je nekako bilo i s prorokom Jeremijom iz današnjeg prvog čitanja. Na jedvite jade pristao je biti prorok, iako mu je to teško padalo. Iz poslušnosti prema Bogu i iz ljubavi prema svome narodu, prorokovao je ono što je bilo za spasenje toga naroda. I nije uspio. Ne samo da ga nisu poslušali, nego su mu se i rugali, ismijavali ga, čak su ga pokušali i ubiti. I Jeremija je klonuo duhom. Kaje se što je uopće počeo propovijedati i prorokovati. Iz biblijske povijesti znamo da su Jeremijini protivnici ne samo činili nepravdu prema njemu, nego su ludo postupali i prema samima sebi.

Naime, Jeremija im je govorio Božje riječi da se obrate Gospodinu, a da se pred opasnošću od svojih neprijatelja ne uzdaju isprazno u pomoć Egipta. Međutim, oni su ustrajavali u svojim grijesima, uzdali se u pomoć Egipta. I, znamo, što se kasnije dogodilo. Jeruzalem je bio opkoljen, osvojen, razrušen, a mnoštvo naroda odvedeno je u izgnanstvo.

Nažalost, ne trebamo se čuditi postupku Jeremijinih protivnika. Gotovo je redovito u ljudskoj povijesti da ljudi ne zamjećuju dobra koje im se čini, štoviše da izruguju i preziru svoga dobročinitelja. Nije li se to dogodilo i Isusu? Veličali su ga, “visjeli su o njegovoj riječi”, govorili su kako nitko nije govorio kao taj čovjek, htjeli su ga zakraljiti, a onda su u određenom trenutku okrenuli vjerom i zdušno urlali: “Raspni ga, raspni!” I nama se događa da se naše dobre namjere krivo shvaćaju, da naša dobra djela tumače kao želju za samoisticanjem, da se naša nastojanja i ne zamjećuju i ne vrednuju, a kamoli da bi ih nagradili. I što onda? Valja nam činiti ono što je činio Jeremija, što je činio Krist Gospodin. Trebamo se truditi oko dobra i nikada ne odustajati. Ljudi smo. Lijepo je kad nas ljudi cijene, kada priznaju naš rad.

Međutim, Gospodin nas uči da dobro treba činiti radi dobra samoga, da zapovijedi treba vršiti radi Gospodina koji ih nam je dao. Dobro djelo uvijek ima svoju vrijednost. Čak, štoviše, budemo li uporni u dobru unatoč protivštinâ i zaprekâ, time ćemo pokazati još veću ljubav prema Bogu i bližnjemu.

Zato nas Isus u današnjem evanđelju tješi. Govori: “Ne bojte se ljudi! Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.” Važno je ovo Isusovo ohrabrenje. Toliko velikih ljudi je upravo tako činilo.

Mučenici se nisu bojali ovozemnih vlastodržaca niti mukâ koje stoje pred njima, baš kao što veli psalmista: “Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik?” (Ps 56,12). Zato je blaženi Alojzije Stepinac mirno, bez jala ili mržnje stajao pred nepravednim sudom, čvrst u svojoj odluci da bude vjeran Bogu i Crkvi. Zato su toliki mučenici mirno, moleći za svoje progonitelje, odlazili u smrt, znajući da je Bog iznad svih i da on na kraju dolazi. Zato Petar veli: “Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!” (Dj 5,29). To je jedini ispravan put i za nas.

Mi činimo dobro radi dobra sama. Vršimo zapovijedi Boga radi. Jer će na koncu biti jedino bitno jesmo li se Bogu pokoravali. Naprotiv, priklanjati se sad ovom sad onom ljudskom autoritetu znači graditi kuću na pijesku, znači stavljati svoje blago u “prodrt tobolac” kako duhovito veli Sveto pismo, znači ulagati svoj novac u posve propale dionice, znači ići beznadnim putem.

Služiti Bogu ne bojeći se ljudi znači, naravno, toliko puta ići protiv struje. Ali to je Božji put. Tako npr. danas može biti moderno zagovarati pobačaj ili eutanaziju. Možda u očima moderne Europe znači napredak odobravati homoseksualne brakove. Može biti moderno, kako reče današnji papa, dopustiti “diktaturu relativizma”, prema kojoj ništa nije bitno, ništa sveto i prema kojoj je čovjek i njegov užitak mjerilo svega. Međutim, mi kao vjernici pokoravamo se Bogu i ostajemo mu vjerni i poslušni baš kao što je to i Isus bio, plativši to smrću na križu.

Zvuči prilično ozbiljno Isusova opomena: “Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.” To je ono što Isus na drugom mjestu u usporedbi govori o pšenici i pljevi.

Doći će dan kada će se ispostaviti da je pljeva – pljeva, a da je dragocjena pšenica Isusov zdrav nauk. Doći će dan kada će se vidjeti da je mudro postupio onaj koji je sva svoja dobra prodao da bi kupio njivu na kojoj se nalazi zakopano blago. Pokazat će se – kao što se pokazalo u slučaju svetoga Petra – da je mudro većma se pokoravati Bogu negoli ljudima. I tu ne može biti mjesta ublažavanju i okolišanju.

Ne možemo, kako Isus veli, služiti dvojici gospodara. I ne moramo nužno samo gledati na onaj dan kad će sve to skupa biti bjelodano. Mi već danas, živeći po evanđelju u sebi osjećamo duboki mir. Mi smo s Gospodinom i Gospodin je s nama.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

 Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 21.06.2020. DO  28.06.2020.

 

Ženidbeni navještaj: NINO BARIĆ i GLORIJA HADROVIĆ

                                    ANĐELKO MARENIĆ i NADA VUGA r. MIJADŽIKOVIĆ

                                    NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

 

Kršteni 20.06.2020.: TOMA BOROVČAK i KATARINA ŠIŠKO

               21.06.2020.: MIA JURKOVIĆ