U srijedu je svetkovina Bogojavljenja – Sveta Tri Kralja.

Blagoslov vode. U utorak, pod svetom misom u 19 sati bit će blagoslov vode.

Župni ured u srijedu neće raditi.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i unatoč uvriježenom mišljenju ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru.

• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 1100 kuna, od toga na župni račun 1000 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji nastavljamo u utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,1-18

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego — da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego — od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu — slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Stare slike Isusa ili svetaca mogu nevještim očima izgledati nedopadljivo. Slikane su, kako se to veli, plošno, bez dubine, lica su nekako ukočena, boje nestvarne. Međutim, znalac će u njima otkriti posebnu ljepotu. Svaki izraz, svaka boja kao i razmještaj likova na slici ima posebno, simboličko značenje. Spomenut ćemo kao primjer neke boje. U takvom starom slikarstvu pravilo je da je Isusova haljina plave boje, a plašt kojim je ogrnut, crvene. U ovom slučaju plava je boja, boja božanstva, a crvena boja označava čovještvo. Poruka je jasna: Sin Božji (u plavoj haljini!) zaogrnuo se našom ljudskom naravi. Zašto? Da bi se na nama dogodilo ono suprotno. Kako? Vidimo to na primjeru svete Bogorodice: u takvom su slikarstvu u ovom slučaju boje obrnuto izabrane. Njezina je haljina crvena, a plašt plavi. Ona je najveća među ženama, ona je prva otkupljena. Zato je ona u svom čovještvu (haljina crvene boje) zaogrnuta božanskom milošću (plašt plave boje). Eto u toj slici možemo bolje razumjeti početak Ivanovog evanđelja, koji smo čuli i na Božićnoj dnevnoj misi.

Svjetlo istinito dođe na svijet

Na samom početku stvaranja, kada još nije bilo ničega, veli Sveto pismo, prvo što je Bog rekao i učinio bilo je: “Neka bude svjetlost!” Svjetlost sunčeva preduvjet je bilo kakvog života na zemlji. Za nas ljude ono je isto što i život. Svjetlost je također oduvijek bila nekako znak Božje blizine, a ponajpače po Isusu Kristu. O njegovu rođenju pastire je obasjala svjetlost, mudraci su vidjeli njegovu zvijezdu, kod svog preobraženja Isus se pred izabranim učenicima pokazao u nebeskom svjetlu. Za sebe samoga Isus više puta govori da je svjetlost svijeta, svjetlost koja je došla na ovaj svijet zbog toga da ni jedan koji povjeruje u njega ne ostane u tami. I evo, Božja nam riječ želi posvijestiti koliko smo obdareni. Ne samo da nas je Bog stvorio i dao nam život onda kada je rekao: “Neka bude svjetlost!”, nego je on svojega Sina koji je sam Život, koji je, dakle svjetlost, poslao na svijet da nas prosvijetli svojim božanstvom, da nas učini dionicima svoje božanske naravi. Zato Isus i veli: “Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane” (12,46).

Njegovi ga ne primiše

I sada dolazi ono što je i nevjerojatno i strašno u isto vrijeme. Bog u svome utjelovljenom sinu Isusu Kristu nudi ljudima spasenje i posinjenje, nudi sama sebe i – neki ljudi to ne prihvaćaju. Štoviše, upravo oni koji bi trebali biti najbliže – izabrani židovski narod, barem oni službeni predstavnici, onaj vrh, Isusa odbacuje. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše! To su bili oni koji su nakon tako zdušno vikali: “Raspni ga, raspni!” Pored svih čudesa koje je bio učinio, pored svega dobra koje ima je pokazao, pored sve nebeske mudrosti koju im je pružio!

Koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja

Naravno, bilo bi posve krivo govoriti kako Židovi nisu Isusa prihvatili. Mnogo ih je bilo koji su prihvatili njegovo evanđelje. Na koncu, svi su apostoli i svi prvi učenici bili isključivo Židovi! I svi ti prvi učenici, Židovi ili pogani postali su novi narod. Postali su baštinici novih obećanja. Postali su u pravom i potpunom smislu riječi – djeca Božja, sinovi i kćeri novoga Božjeg naroda.

Mi – sinovi i kćeri svjetlosti?

Što je god napisano, za naše je spasenje zapisano. I sve, baš sve što je Bog činio u prvoj Crkvi, čini danas i među nama. Još uvijek smo u Božićnom ozračju. Mi smo obasjani nebeskom svjetlošću. Mi smo po krštenju postali sinovi i kćeri svjetlosti, postali smo u pravom smislu djeca Božja. Isus Krist, utjelovljeni Božji Sin naš je brat i Spasitelj. On nam uvijek iznova progovara po svome evanđelju, njegova čudesa i njegovo spasenje i danas djeluje u nama u svim sakramentima, u djelovanju Crkve. On se s nama i među nama, mi smo njegovi, dionici njegove božanske naravi, mi smo zaogrnuti plaštem njegova božanstva. I što se onda događa u našoj ludosti? Ne primamo ga toliko puta! U svojoj ludosti mislimo da nam je važniji naš užitak, naš ovozemni uspjeh, naša zabava, naš probitak, naša strast. I ostajemo prazni, ostajemo u tami, ostajemo tužni u svome blatu. I to mi, koji smo novi Božji narod, nova Božja svojina! Ne bismo stvarno htjeli da se na nas primjenjuje današnja evanđeoska riječ: “K svojim dođe i njegovi ga ne primiše.” Dao Gospodin da budemo odsjaj njegove svjetlosti, da budemo njegova slika u ovome svijetu, da plašt njegova božanstva neokaljano nosimo, da budemo na radost i blagoslov i sebi i svojima i svima s kojima živimo.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 03.01.2021. DO  10.01.2021. 

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak su Nevina dječica – mučenici; u utorak sveti Toma Becket, biskup i mučenik; u četvrtak je sveti Silvestar I. – papa; u petak je Marija Bogorodica; u subotu su sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi i naučitelji crkve.

Prošle smo nedjelja za naš župni Karitas prikupili 5164,65 kuna. Hvala vam!

Župni ured sutra neće raditi.  Ponovno ureduje od 29. prosinca.

U četvrtak, na staru godinu, svetom misom ćemo zahvaliti Gospodinu za svako dobro u protekloj te moliti za blagoslov u novoj godini.

• U petak, na Novu godinu, slave se dvije svete mise – u 11 i 19 sati. Toga dana nema svete mise u 8 ujutro.   
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i unatoč uvriježenom mišljenju ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 4700 kuna, od toga na župni račun 4600 kuna i još 50 eura. Hvala vam od srca!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji nastavljamo u utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 2,22-40

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem svih naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Knjiga Sirahova u današnjem prvom čitanju svečano proglašava uzvišenost i potrebu štovanja vlastitih roditelja. Poziv je upućen na poseban način odrasloj djeci koja se trebaju skrbiti za onemoćale roditelje. Štovanje koje djeca trebaju iskazivati roditeljima stavlja se uz bok onog štovanja koje čovjek treba iskazivati Bogu.

Može nas pomalo i iznenaditi određena upornost Božje riječi i biblijske tradicije: „Tko štuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago“ (3,3).

Kasno židovstvo osobito naglašava upravo četvrtu zapovijed: „Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj“ (Izl 20,12).

Tako Tobit svjetuje svoga sina: „Poštuj svoju majku, ne ostavljaj je za svega svog života, čini sve što će joj biti milo, i nemoj je žalostiti. Sjeti se, sine, da se ona suočila s mnogim opasnostima dok si joj bio u krilu.“ (Tob 4,3-4). Knjiga Sirahova nabraja kako se sve može postići oproštenje grijeha: hramskim žrtvama i milostinjom (3,30), opraštanjem bližnjemu (28,2), postom (34,26), izbjegavanjem zla (35,3), ali i štovanjem roditelja: „Tko časti majku svoju, sabire blago.“ 

Za Židove je bio strašan grijeh pokazivanje nepoštovanje prema roditeljima. Određuje se da se ima smrću kazniti onaj tko prokune oca ili majku (Lev 20,9) ili tko je neposlušan svojim roditeljima (Pnz 21,8). Iako je manje vjerojatno da su se ove odredbe češće primjenjivale one ipak ukazuju na važnost koja se davala štovanju roditelja. U pozitivnom smislu Ef 6,2 naglašava: „Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji.“

Ovdje se štovanje oca i majke izjednačuje sa štovanjem Boga. Može li se to doista usporediti? Ne kaže li Isus na drugom mjestu Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi?

Čovjek je slika Božja, a po vazmenom otajstvu Kristove smrti, uskrsnuća i proslave zaodjenuti smo njegovim božanstvom, postali smo dionicima njegove božanske naravi. Veliko je kršćaninovo dostojanstvo. Štujući čovjeka, kao vrhunac Božjeg stvaranja, poštujemo i Stvoritelja. Zato Isus jednostavno veli: Što god ste učinili najmanjemu od moje braće, meni ste učinili. Naravno da se ta zapovijed u skladu s četvrtom Božjom zapovijedi na posve osobit način odnosi upravo na roditelje.

Tu međutim valja uočiti kako nam Božja zapovijed veli da trebamo poštovati roditelje. Međutim, poštovati ne mora uvijek biti isto što i slušati. Djeca trebaju poštovati svoje roditelje, ali i biti vjerni Božjem pozivu koji nose u sebi. Tako se i dvanaestogodišnji Isus pokazao „neposlušnim“ kad je zaostao u hramu.

Ali valja naglasiti i ono drugo. Važno je njegovati osjećaj za poštovanje prema svakom čovjeku. Kao prvo (a zašto ne?) da ponovno otkrijemo važnost obične pristojnosti, koja se očituje u svagdanjem bon-tonu. Tako je lijepo njegovati pozdrav, obraćanje s poštovanjem, spremnost na obične svakodnevne usluge. Svugdje. Na ulici, u uredu, dok čekamo u redu, dok se vozimo javnim prijevozom. Osmjeh, lijepa gesta, sitna usluga tako malo stoje, a tako puno radosti rađaju.

Dobro je da štujemo jedni druge. Jer i Bog štuje nas. Ta darovao nam je svojeg Sina i učinio svojim ukućanima.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 27.12.2020. DO  03.01.2021. 

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Petar Kanizije, prezbiter i crkveni naučitelj; u četvrtak je Badnji dan; u petak Rođenje Gospodinovo – Božić, svetkovina; u subotu je sveti Stjepan Prvomučenik; u nedjelju je Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

U četvrtak je Badnji dan. U želji da što više župljana dođe na svete mise, a da se ispoštuju mjere o završetku svih svečanosti do 22 sata, svete mise će se slaviti u 16:30, 18:00, 19:30 i 21:00. Ove svete mise zamjenjuju misu polnoćku.

• Badnji dan i post. Nekada su na Badnji dan bili propisani post i nemrs, no crkveni zakon na to više ne obvezuje. Većina naših vjernika i dalje posti na taj dan i to je hvalevrijedno i Bogu ugodno, no nije obvezujuće.
• Pohod prijavljenim bolesnima je u ponedjeljak i utorak.
• Ovog tjedna neće biti prilike za svetu ispovijed.

• Slavljenje svetih misâ nakon 21. prosinca i na svetkovinu Božića. Nastavljamo s praksom upisa za dolazak na misna slavljâ. Na Badnji dan i Božić je dopušten veći broj vjernika u crkvi. Tako da će na Badnji dan i Božić u crkvi moći biti 110 osoba, a u Pastoralnom centru kao i do sada 25 osoba.
• Molimo obitelji, ako je moguće, da svi članovi dođu na istu misu.
• U prostoru kapelice mogu se smjestiti četiri obitelj, a na galeriji iznad sakristije tri.
• Za sudjelovanje na svetim misama možete se prijaviti od ponedjeljka u uredovno vrijeme, ili osobnim dolaskom ili telefonski; nikako e-mailom ili SMS-porukom

• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 8440 kuna, od toga na župni račun 1350 kuna. Hvala vam od srca!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu, koja se trenutno nalazi u teškom financijskom stanju. Župa se financira isključivo od vaših priloga i unatoč uvriježenom mišljenju ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Blagoslov obitelji. Do sada smo pohodili 271 obitelj, čime je završen 1. krug blagoslova. Zahvaljujemo svima što ste nas lijepo primili. 2. krug blagoslova počinje u utorak, 29. prosinca. Za blagoslov je potrebno prijaviti se za vrijeme uredovnog vremena u župnom uredu do 23. prosinca. Raspored će biti objavljen iduće nedjelje. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske.
• Župni ured je zatvoren od 24. do 28. prosinca. Od 29. prosinca ureduje redovito.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 1,26-38

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme:

Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Evo osnovne teme. Radost. To je evanđelje, to je početak spasenja: „Raduj se!“ U današnjem odlomku gotovo je svaka riječ prožeta pozdravom: „Zdravo!“ (grčki haire = raduj se). Idemo redom.

Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret. Taj grad u prezrenoj Galileji nikada nije spomenut u Starom zavjetu. I upravo tamo Bog šalje anđela, i upravo tamo pronalazi i izabire Mariju za jedinstvenu zadaću. Bog nas uvijek iznova iznenađuje. I to u pozitivnom smislu. Daje nam uvijek i više nego što očekujemo i više nego što zaslužujemo. Kao što je Bog izabrao prezreni Nazaret: Iz Nazareta da može biti što dobro!? (Iv 1,46). To se i nama dogodilo. I još uvijek nam se događa. Bog nas izabire i određuje za svoju djecu. Po krštenju to doista i postajemo. Povjerava nam svoju riječ, povjerava nam sakramente, na nas izlijeva milost opraštanja i milost izabranja. Zato što bismo bi toga bili na poseban način dostojni? Nipošto. Jednostavno, jer nas ljubi. Haire! Raduj se!

Djevici. Evanđelista Luka naglašava da je Marija bila djevica da bi naglasio da je utjelovljenje Božjeg Sina djelo Duha Svetoga (uz Marijinu suradnju). Čisti Božji dar. U tome nam smislu Marijino djevičanstvo može biti znak.

Mi nismo kadri sami u sebi začeti nešto dobro. Bog je onaj koji nas izabire i po Duhu Svetome oplođuje milošću da bismo bili kadri činiti Božje stvari i rađati, donositi Krista u ovaj svijet. Velik je to Božji dar. Haire! Raduj se!

Zdravo, milosti puna (= raduj se, zamilovana, ti koja uživaš Božju naklonost). Božja naklonost nadilazi svako Marijino iščekivanje. Njezino je izabranje jedinstveno u cijeloj povijesti spasenja. Puna milosti i majka Spasiteljeva! Međutim, svakome je dana milost primjerena njegovoj ulozi i njegovu mjestu u svijetu. Bog i nas izabire. Nismo slučajno postavljeni tamo gdje jesmo. Bog nas tamo treba. Dogodi se da čovjek u svojoj ludosti pomisli da se nalazi na nekom uglednom mjestu samo zbog svojih sposobnosti i svoga ugleda. Mi kršćani znamo da Bog svime upravlja i da očekuje da čovjek upravo na svome mjestu i položaju čini dobro i vrši njegovu volju, baš kao što Mordokaj poručuje kraljici Esteri, Židovki da se zauzme za svoj narod: „Tko zna, nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?“ (Est 4,14). Veliko je i naše dostojanstvo. Haire! Raduj se!

Gospodin s tobom. Gospodin je s Marijom. Nije sama i ne treba se bojati niti blagovijesti o svom izabranju, niti onoga što se od nje očekuje. I ovdje se pronalazimo. Sada i mi dobro znamo: nikad više nećemo biti sami. Što god Gospodin od nas tražio, on je s nama. Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više (Iz 12,2). Stvarno: Haire! Raduj se!

Kako će to biti? Kako odgovoriti na Božji poziv, kako biti „na visini zadatka“? Lako. Jer Bogu ništa nije nemoguće! On koji nas poziva, on daje i snage.

Neka mi bude! Kako nam zvuče poznato ove riječi. Po sebi razumljive. Međutim, to Bogu kazati znači shvatiti ono sržno, ono što je Isus rekao u svojoj smrtnoj borbi: „Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22,42). Kršćanski život to i jest: traženje volje Božje. Nikad se neću pokajati. Kršćanine, haire! Raduj se! Gospodin je pred vratima.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 20.12.2020. DO  27.12.2020. 

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj; u utorak su blažene Drinske mučenice.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Mise zornice se slave svaki dan u 7 sati, osim nedjelje.

Za vrijeme misnih i ostalih slavljâ u crkvi obavezno je nositi masku za lice ili medicinsku masku.

Upis misnih nakanâ za 2021. godinu. Upisujemo misne nakane samo za siječanj 2021. godine. U siječnju ćemo početi s upisom nakanâ za ostatak godine.

• Ispovijed: utorak, četvrtak i subota poslije zornice do 8:30.

  Utorak i petak od 17 do 19 sati u ispomoć će nam doći p. Ivo Antunović DI.

  Budući da ove godine ne smije biti velike božićne ispovijedi, pozivam vas da iskoristite ponuđene termine tijekom došašća.

  Nakon 4. nedjelje došašća (20. prosinca), neće biti prilike za redovitu ispovijed, nego ćemo pohoditi samo bolesne koji su se prijavili u župnom uredu.   

• Slavljenje svetih misâ nakon 21. prosinca i na svetkovinu Božića. Budući da još ne znamo kakve će biti mjere, o misnim slavljima i načinu sudjelovanja na njima, bit ćete obavješteni sljedeće nedjelje.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 2580 kuna, od toga na župni račun 2200 kuna. Hvala vam od srca!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga.
• Blagoslov obitelji. U niže navedenim ulicama obilazimo s početkom u 10 sati samo dosad prijavljene obitelji:

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,6-8.19-28

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo.

A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.«

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Tko je dobar trener mladih igrača-početnika? Prvenstveno onaj koji u mnoštvu prosječnih pojedinaca može prepoznati budućega rekordera. Tko je dobar poslovni čovjek, dobar političar? To je čovjek koji prepoznaje talente svojih suradnika i sukladno tome povjerava im određene zadatke. Kada jedan narod pokazuje zrelost i mudrost? Onda kad prepozna osobu koja ih može povesti u pravome smjeru.

Danas smo u prvom čitanju (Iz 61,1-2a.10-11) pročitali znameniti odlomak iz Knjige Izaije proroka: “Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza…” Svi su starozavjetni proroci imali toga Duha Gospodnjega, bili su pomazani njegovom mudrošću i njegovom snagom. Na tome se zapravo temelji cijelo Sveto pismo, otuda njegova bogoduhost. Budući da su proroci, evanđelisti i ostali svetopisamski pisci bili nadahnuti Duhom Božjim, mogli su onda i propovijedati i prenositi pa i zapisivati Božju riječ.

Nadalje, mi znamo i vjerujemo da i u Crkvi počiva taj isti Duh Gospodnji. Crkva je čuvarica Božje riječi i navjestiteljica Božjega kraljevstva. No, idemo li još dalje, vidimo da je svatko od nas primio Duha Svetoga i da ga i nadalje prima slavljem svetih sakramenata. Prema tome, mi smo uronjeni u svijet Duha Božjega, Gospodnja riječ i danas odjekuje. Valja samo otvoriti svoje uho, slušati je i poslušati.

Krist je Pomazanik

Od svih starozavjetnih proroka – pomazanika Gospodnjih, Isus je onaj jedini Pomazanik po kojemu i u kojemu svi pomazanici prije i poslije njega primaju snagu i poslanje. On je Pomazanik, pisan velikim početnim slovom, dakle, Pomazanik – Krist – Mesija. Upravo to danas naglašava Ivan Krstitelj (Iv 1, 6-8.19-28). Naime, on, Ivan, priznaje da on nije Krist, nego samo Glas onoga koji viče u pustinji da se pripravi put Gospodinu.

Prepoznati i prihvatiti Pomazanika i pomazanike

Ovo je ključno pitanje. Naravno da svi načelno vjerujemo da je Isus i Krist i Spasitelj i Sin Božji. Naravno da svi – načelno – prihvaćamo sva evanđeoska načela. Naravno da onda prihvaćamo i Crkvu – Tijelo Kristovo u kojoj prebiva isti Duh našega Gospodina Isusa. Međutim, u praksi, taj nam Duh ostaje nekako zamagljen. Sveto nam pismo svjedoči kako je ono Bog “progovorio” i preko Bileamove magarice, kako je govorio preko tolikih ljudi, pa čak kako je i nepravedni veliki svećenik Kaifa prorokovao da Isus ima umrijeti za narod. Očito je da nam gotovo svakodnevno Bog progovara.

Zar ne, da nam pojedina Božja riječ koji puta posebno sjedne na srce? Zar ne da od svojih najbližih čujemo kakvu opomenu, kakav poticaj? Zar nam se ne događa kako nam nesvjesno koji puta i naša djeca govore i otvaraju nam oči o našim sitnim i krupnim manama? Zar ne, da se Bog svakodnevno koristi tolikim prigodama da nas potakne na obraćenje, da nas usmjeri prema dobru?

A mi, slabi ljudi, ne želimo čuti kako npr. i prečesto govorimo nedolične riječi, kako nam se olako događa da lažemo, da budemo zavidni. I prečesto smo nestrpljivi, nepopustljivi, bezosjećajni, sebični, lijeni za svoje ljudske i vjerske dužnosti. I prečesto nam se događa da zanemarujemo osobe koje doista ne bismo trebali.

Ukratko, nakupilo bi se puno toga i krupnijega i sitnijega. I što se događa? Bog nas redovito opominje preko svojih pomazanika. Nije to ni Ivan Krstitelj, ni Izaija, ali taj Božji glas dopire do nas preko svećenika, preko roditelja, prijatelja, preko bračnog druga, preko vlastitog djeteta. I onda, poput starih Židova, “ubijamo” svoje proroke, a onda im dižemo spomenike. Možda je u tome smislu i nevolja ovoga našega naroda što ne razaznaju glasove ljudi koji nam govore ono što Bog od nas očekuje, nego se možda priklanjamo glasovima koji nam više gode ušima.

Glas Gospodnji i danas odjekuje među nama. Njegov smo glas mogli čuti i u današnjim čitanjima. Dao Gospodin da taj glas nađe pravog odjeka u našim srcima.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 13.12.2020. DO  20.12.2020. 

Kršten 12.12.2020. PETAR BANOVIĆ

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj; u utorak je Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije – svetkovina; u subotu je Bogoslužje kvatri.

Danas započinje zimski kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu te djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen kršćanskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobročinstva.

Mise zornice se slave svaki dan u 7 sati, osim nedjelje.

Za vrijeme misnih i ostalih slavljâ u crkvi obavezno je nositi masku za lice ili medicinsku masku.

• Upis misnih nakanâ za 2021. godinu. Od utorka upisujemo misne nakane samo za siječanj 2021. godine. U siječnju ćemo početi s upisom nakanâ za ostatak godine.
• Ovaj se tjedan ispovijeda u utorak, srijedu i petak nakon zornice do 8:30 i od 18 sati do 18:50 u Pastoralnom centru.

  Budući da ove godine ne smije biti velike božićne ispovijedi, pozivam vas da iskoristite ponuđene termine tijekom došašća.

  Nakon 4. nedjelje došašća (20. prosinca), neće biti prilike za redovitu ispovijed, nego ćemo pohoditi samo bolesne.   

• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 1340 kuna, od toga na župni račun 300 kuna. Hvala vam od srca!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga.
• Blagoslov obitelji. Za blagoslov se do sada prijavilo 144 obitelji. I dalje se možete prijaviti u župnom uredu. U niže navedenim ulicama obilazimo s početkom u 10 sati samo dosad prijavljene obitelji:

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1, 1-8

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku:

Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.

Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Evo ga: glas koji viče. Viče u pustinji. Onaj glas o kojem govori još drevni Izaija čuje se konačno u judejskoj pustinji u trenutku kad se Isus pripravlja na svoje djelo. Bio je to glas Ivana prozvanog Krstitelj. On prolama pustinjsku tišinu i viče: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Glas je očito bio glasan, a poruka važna: doista, na Ivanov glas, „grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci.“ Puno svijeta. I nisu došli radi nekih izvanjskih znakova i čudesa. Došli su liječiti svoju dušu.

Ivan je naime propovijedao „krst obraćenja na otpuštenje grijeha“. Kako li to i za nas zvuči proročki i poticajno! Za nas je ovo evanđelje poziv. Izdvojio bih neke riječi za koje vjerujem da nas se posebno dotiču.

Pustinja. Vrijeme i mjesto sabranosti. U pustinji je naime čovjek sam sa sobom i sa svojim Bogom. Sunce i pijesak. Čovjek i Bog. Ivan je bio takav čovjek. Dugo je boravio u pustinji u jednostavnosti i oskudici. Tražio lice Gospodnje i osluškivao njegov glas. I tako je Ivan postao Glas, glas koji pripravlja put Gospodinu. I doista, tako to obično biva: da bi čovjek susreo Boga, potrebna je takva pustinja. Potrebno je osamiti se. Potrebno je u određenom vremenu osigurati trenutke sabranosti, molitve, osluškivanja Božjega glasa. Potrebno je znati pronaći u sebi pustinju.

Vrijeme došašća je izgledna prigoda za to. Potražit ćemo trenutke sabranosti, pripraviti se na nedjeljnu misu, otići na zornicu. Razmišljat ćemo o Božjoj riječi na putu na posao, dok spremamo svoje stvari. Poput Marije koja „u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ To je prokušan put Božjih prijatelja.

Obraćenje. Novi zavjet obraćenje naziva metanoia. Znači promjenu mišljenja, načina života. U Ivanovom propovijedanju znači prvenstveno obraćenje od grijeha. U svojoj tromosti i u svojoj ludosti čovjek toliko puta ne uočava kako to da mu do srca ne dopre riječ Božja i kako to da ona u njemu ne donese ploda.

Potrebno je ukloniti grijeh iz svoga srca, liječiti rane koje grijeh ostavlja. Naravno, ne svojom snagom. Potrebno je prvo grijeh priznati. A to nije lako. Nije lako pogledati se u zrcalu Božje riječi i reći: „Jest, griješio sam.“ Ali, to je jedini put. Tako su činili i Petar i Pavao. Tako je učinio i Augustin. Tako čini svaki kršćanin kad veli: „Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh“ i još dodaje: „Zato molim… i vas braćo da se molite za me…“ I to nisu samo prazne riječi: ja jesam griješio.

Nadalje je potrebno ponizno zamoliti Boga (u ispovijedi) da nam oprosti i da nam dade snage da se stvarno obratimo od zla („i ne uvedi nas u napast!“). U tome je smislu obraćenje proces koji traje koliko i naš ovozemni hod.

Pripraviti put. U starini su znali za dolazak neke visoke ličnosti posebno izgraditi put. Ivan ovdje govori o putu koji Isusa dovodi u naše srce. To je put obraćenja. Put po kojem želimo činiti dobro, zlo izbjegavati. „Evo, na vratima stojim i kucam…“, veli Gospodin. Nije nasilan. Očekuje da mu otvorim, da mu pripravimo put da uđe i večera sa mnom.

I to je naše došašće. Povlačenje „u pustinju“, obraćenje i pripravljanje puta Gospodinu. A Gospodin je blizu.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 06.12.2020. DO  13.12.2020. 

NAPOMENA:

Pokloni se dijele u subotu, 5. studenoga od 11 do 13 sati. Molimo roditelje da ne dođu svi odmah u 11. Na prostoru pred crkvom istovremeno ne smije biti više od 25 osobâ.