Dragi župljani,

od nedjelje poslijepodne, pater Ante i ja smo u izolaciji, odnosno samoizolaciji. Naime, pateru Anti je javljeno da je pozitivan na COVID-19 i mora u izolaciju do 25. listopada. Obojica smo se testirali i moj je nalaz negativan. Pater se već sada osjeća puno bolje.

Prema uputama epidemiologa, obaviješteni su svi potrebni kontakti koji, uključujući i mene, moraju u samoizolaciju do 1. studenoga.

Slavlje svetih misâ će preuzeti gosti svećenici, a župni će ured za stranke raditi od srijede.

pater Goran

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Pavao od Križa, prezbiter; u četvrtak je sveti Ivan Pavao II., papa; u petak je sveti Ivan Kapistranski, prezbiter; u subotu sveti Antun Marija Claret, biskup.

Danas skupljamo priloge za župni Karitas.

Današnja se nedjelja slavi kao misijska. Pozvani smo razmišljati o suodgovornosti i vjerničkoj zauzetosti za djelo evangelizacije.

Kateheze za prvopričesnike počinju u subotu. Prvopričesnici će raspored katehezâ dobiti u školi pod satom vjeronauka.

• Suglasnost za sudjelovanje na prvopričesničkim katehezama roditelji moraju preuzeti u sakristiji i potpisanu dostaviti do početka kateheze. Istu možete dostaviti u župni ured ili po djeci predati vjeroučiteljici u školi.
• Molio bih da za vrijeme misnih i ostalih slavlja u crkvi nosite zaštitne ili medicinske maske za lice.
• Listopadske pobožnosti. Krunica se moli pola sata prije večernje svete mise.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 3165 kuna. Od toga je 1850 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam od srca!
• Ovaj se tjedan ispovijeda utorkom i petkom od 18 sati u Pastoralnom centru.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 22, 15-21

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«

Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Summum ius, summa iniuria, rekli bi stari Rimljani. To u slobodnijem prijevodu znači da bi ono pravo koje bi se do krajnosti provodilo, bila zapravo krajnja nepravda. Tako se u narodnim rugalicama pripovijeda kako su braća htjela sve pravedno podijeliti, pa su rezali lonce na pola… Zato u pravom sudstvu i sudovanju uvijek ostaje jedno određeno područje gdje je sucu slobodno prosuditi smisao zakona i presuditi ne nužno po slovu zakona – jer ni jedan zakon nije savršeno sročen! – nego po duhu zakona. O tome bi nam pravnici mogli pričati mnoštvo vrlo zanimljivih slučajeva.

Isus također postupa kao razborit i dobrohotan sudac. Ne gleda na slovo, nego na duh zakona. Zato je i rekao onima koji su doslovno i koji puta na smiješan način obdržavali subotnji počinak: Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote (Mk 2,27).

Isusu dolaze farizeji, zajedno s pristašama kralja Heroda i postavljaju mu vrlo neugodno pitanje (Mt 22, 15-21): Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Što kazati? Herod je bio rimski podložnik i, naravno da je tražio da se plaća rimski porez. Konačno, i danas se utaja poreza smatra ozbiljnim krivičnim djelom. Za herodovce nije bilo dvojbe. Porez se mora plaćati. Tko bi poticao narod na neplaćanje poreza, bio bi smaknut kao onaj koji podiže pobunu.

S druge strane, pobožni su Židovi vjerovali da je Bog njihov jedini kralj, a zemaljski kralj je vrijedan poštovanja samo ukoliko služi jedinome Kralju – Bogu. Zato im je bilo razumljivo da se plaća hramski porez, a bilo bi im razumljivo i to da plaćaju porez svome kralju, koji bi priznavao vrhovnu Božju vlast i, zapravo, vladao u njegovo ime. Međutim, Rimljani su za njih bili vrijedni svakog prezira. Kao prvo, oni su tuđinci, osvajači, neprijatelji.

K tome bili su za njih prljavi pogani koji ne priznaju Boga jedinoga, nego se klanjaju svojim mnogobrojnim božanstvima i njihovim kipovima. A najveća je strahota za pobožne Židove bilo to što su rimski carevi počeli sebe proglašavati božjim sinovima, a uz njihovo se ime trebalo govoriti božanski, na primjer božanski Tiberije koji je vladao u to vrijeme. Međutim, koliko god Židovi bili pobožni ili ne, porez su morali plaćati.

I sada farizeji dolaze Isusu da mu postave zamku. Isus je svakako trebao stradati. Ukoliko bi on, kao Učitelj u Izraelu, mirno rekao da valja caru plaćati porez, time bi priznao bezbožnu vlast cara koji ne samo da je bezbožac, nego se bogom pravi. Tako bi Isus izgubio svaku vjerodostojnost pred narodom. Ukoliko bi, naprotiv, rekao da ne treba plaćati porez caru, herodovci bi ga odmah prijavili vlastima i Isus bi po kratkom postupku bio kažnjen i vjerojatno pogubljen kao onaj koji potiče na pobunu.

Što nam to danas govori? Zar ne, da se i među nama događa da se naizvan zalažemo za neke velike i svete stvari, a, zapravo, svojim izjavama želimo poniziti i oblatiti svoga bližnjega. A, samo ako to želimo, možemo oblatiti svakog čovjeka. Svatko ima neku manu i zbog toga pokapamo sve dobro koje čini. Pa ako i ne vidimo neki očit nedostatak kod nekoga čovjeka, izmislit ćemo lošu namjeru u onom dobru koje čini…

Šteta je što se takvo što događa i na duhovnom području i među duhovnim ljudima, odnosno, među onima koji vjeruju da su duhovni. Baš kao u ovom primjeru iz evanđelja, i mi koji puta želimo povući jasnu granicu između duhovnog i materijalnog, pri čemu bi, naravno, ono duhovno bilo dobro i samo dobro, a ono materijalno loše i samo loše. Pa bi onda vrijedilo samo ono što se događa u crkvi: molitve, bogoslužje, duhovni sastanci, a sva briga za ovozemni život bila bi manje vrijedna, pa čak kad bi se radilo o pomoći potrebitima. Nije Bog stvorio crno-bijeli svijet.

Međutim, Bog je sve stvorio i Bog ne suprotstavlja duhovno materijalnom i obratno… Umjesto načelnih i jalovih rasprava koja je molitva bolja, koji duhovni pokret primjereniji, je li neko ukazanje ili viđenje autentično, u kojoj mjeri neki vjerski službenik ima Duha Božjega, bilo bi puno važnije i jednostavnije u jednostavnosti srca i u ljubavi služiti Bogu i bližnjemu, bez puno jalovih priča koje su same sebi svrhom.

Na zlonamjerno pitanje treba li plaćati caru porez Isus traži od farizeja da mu pokažu porezni novac. I oni mu iz svoje kese pruže denar. Kad ih na to upita, čija je slika i natpis na novčiću, oni skrušeno govore da je i natpis carev i da je careva slika. Isus im time zapravo odgovara da su oni licemjeri. Naime, plaćaju porez, priznaju kao sredstvo plaćanja rimski novac. Njime trguju. A što je, prema strogom židovskom shvaćanju, najgore, oni nose u svojim kesama lik čovjeka koji se proglašava bogom. Strogo govoreći, to je idolopoklonstvo, to bi bio grijeh protiv prve zapovijedi. Prema tome, ako su htjeli Isusa prokazati kao preziratelja Božjih zapovijedi, sami su se pokazali takvima.

Ponajčešće upravo se tako zbiva onima koji se drugima rugaju: sami upadnu u rug i sami pokazuju da su prezira vrijedni. Svaka poruga koju upućujemo drugome, nama se vraća. Svaka mržnja, prezir zavist koju drugima iskazujemo, vraća se na našu glavu. Jer, iz zla srca izlazi zlo i kalja onoga koji to zlo izriče i širi.

Isus na koncu mudro odgovara: Podajte dakle caru carevno, a Bogu Božje. Prisjetimo se. Car je bio Rimljanin, okupator, idolopoklonik, nasilnik… Možemo reći da je bio i nemoralan i častohlepan i bezdušan i sve od toga bi bilo barem djelomično točno. Međutim, uza sve to, on je bio jedina prava vlast u Izraelu. I Isus takvu građansku vlast želi poštovati. (…)

Tako se i danas vjernik treba postaviti prema svakoj vlasti. Dokle god on kao vjernik može Bogu dati ono što Bogu pripada, on je dužan poštovati postojeću vlast. Naravno, nikada nije bilo niti će biti savršene vlasti. Zato danas, hvala Bogu, imamo ipak neka demokratska sredstva.

Najvažnije od svega jest da uvijek gledamo više na to što mi možemo učiniti u Crkvi i društvu, a ne toliko da se obrušavamo na neistomišljenike. Isus nije dizao bunu protiv Rimljana, nego je donio blagu vijest o kraljevstvu Božjem, onom kraljevstvu koje je u čovjeku i koje mijenja srce čovjekovo, tako da svi pridonosimo boljitku i društva i Crkve. Ukoliko mi budemo pravi vjernici, bit ćemo nužno svjetlost svijeta, sol zemlje i kvasac kraljevstva Božjega.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

MISNE NAKANE 18.10.2020. DO  25.10.2020. 

Ženidbeni navještaj:  NEVEN BAHTIJAREVIĆ i IVONA ŠUKER

Kršteni  18.10.2020.:  ROKO MARTIĆ

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u četvrtak je sveta Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica; u petak je sveta Margareta Marija Alaqocue, djevica; u subotu je sveti Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik.

Listopadske pobožnosti. Krunica se moli pola sata prije večernje svete mise.

Prošle smo nedjelje za Petrov novčić prikupili 3281,50 kuna. Hvala vam!

Ovaj se tjedan ispovijeda utorkom i petkom od 18 sati u Pastoralnom centru.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

• Molio bih da za vrijeme misnih i ostalih slavlja u crkvi nosite zaštitne ili medicinske maske za lice.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1615 kuna. Od toga je 1400 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam od srca!
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 22, 1-14

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Ima ljudi koji vrlo rado izlaze, druže se, posjećuju javna mjesta, imaju mnoštvo prijatelja i poznanika. Među takvim ljudima ima puno onih koji bi bili sretni da mogu biti na kakvom primanju s uglednicima iz svijeta politike, športa, zabave, pa da se kasnije mogu hvaliti govoreći: “Znaš s kime sam sinoć bio na večeri?” A što bi tek učinili da se pokažu na televiziji! Drugi su ljudi, međutim, više “kućni” tipovi, koji nerado izlaze iz kuće smatrajući da imaju dovoljno i posla i radosti u kući. Za njih je svako slavlje gnjavaža i odlazak iz kuće gubitak vremena. Ne zanima ih neka izvanjska proslava, niti im je bitno hoće li biti viđeni ovdje ili ondje. Reći ćete, možda, da je takvih malo. Međutim, upravo ta skupina ljudi ušla je u jednu Isusovu prispodobu o kraljevstvu Božjemu (Mt 22, 1-14).

Kralj pripravi svadbu

U Isusovo vrijeme kralj je u jednoj državi bio potpuni gospodar. On je često u velikoj mjeri sjedinjavao u svojoj osobi i zakonodavnu i sudsku i izvršnu vlast. Isus, dakle, pripovijeda kako kralj priređuje gozbu, ali za njega svakako najveću gozbu – svadbu svome sinu. I šalje sluge da pozovu uzvanike.

Što bi htjela reći ta slika?

Možda svadba, to jest to slavlje padne u pogrešnom trenutku, možda se čovjek ne osjeća najbolje, možda je na dijeti, možda se boji duga puta, možda je to za njegove godine i naporno… Međutim, prvo i temeljno što trebamo uočiti, ti su ljudi pozvani na gozbu. Te ljude kralj želi učiniti dionicima svoje radosti. Ne zove ih na tlaku, ne zove ih u rat.

To je osnovna poruka za nas. Bog nas zove na gozbu. Bog nam nudi spasenje po svojemu Sinu. Bog nas je po vazmenom otajstvu muke, smrti, uskrsnuća i proslave svojega Sina spasio, izbavio od smrti grijeha i učinio dionicima nebeske proslave toga istoga svojega Sina. Međutim to je spasenje, ponuda, to je poziv. Od nas se traži da prihvatimo, da dođemo. Bog nam daje najviše što može dati – daje nam dioništvo u proslavi svojega Sina. Zato je smiješno i sitničavo gledati na neke poteškoće koje su povezane s prihvaćanjem toga Božjega poziva. Pogledajmo drugi primjer: da bi dobili ulaznicu za njima osobito važan koncert i priredbu, istinski ljubitelji takve glazbe ili tih izvođača provest će cijelu noć u redu i neće uopće spominjati nelagodu slabo prospavane noći. Zato se mi možemo danas upitati, je li za nas Božji poziv zapravo poziv na radost, poziv na gozbu, je li to nešto što nas ispunja ushićenjem i zanosom?

Oni ne htjedoše doći

Međutim – gle čuda! – neki se ne odazivaju. Neki su rekli da imaju prečeg posla, a drugi su toliko prezreli taj poziv da su kraljeve sluge pobili. Zvuči nam nevjerojatno.

Ljudi se ne odazivaju pozivu kralja na svadbenu gozbu. Vele da imaju važnijih stvari. Čak izražavaju prezir prema kralju time da ubijaju njegove sluge.

Ovaj postupak tih ljudi iz Isusove prispodobe slika je ljudi koji nemaju širok pogled, koji su zatvoreni sami u sebe, koji su sebični i koji na svoj način misle da su dostatni sami sebi. Tako onda i mi, makar se smatramo vjernicima i klanjateljima Isusa Krista, smatramo da nas Bog “gnjavi” nekim odredbama.

Evo, kao očit primjer jest upravo nedjeljna euharistija. Bog nas poziva da slušamo njegovu riječ, da postanemo dionici Kristova spasenja po euharistijskom slavlju, da se ispunimo snagom, poletom i radošću. Bog nam otvara i nudi blago svoje milosti, nudi nam mir i radost duše. A čovjek po svojoj slabosti veli da nije raspoložen, da je umoran, da mu se ne da rano ustajati, da je u crkvi hladno ili neudobno, da svećenik nije zanimljiv, da pjevači loše pjevaju, da će tamo vidjeti nekoga tko mu ide na živce. Ili veli da mora ići na neku svoju drugu zabavu ili jednostavno spavati. I što se zbiva? Propustio je dotaknuti Božju blizinu i njegovo spasonosno i osvježavajuće djelovanje.

Svadbena se dvorana napuni gostima

I onda dolazi onaj “tvrdi” dio prispodobe. Kralj će održati svadbu svojemu sinu s tim uzvanicima ili s drugima. Nitko ne može omesti kraljeve namjere i svadba će se održati svečano, ma što drugi o tome mislili i koliko god vjerovali da je mogu omesti. Upravo takav dojam imamo kada gledamo povijest tolikih naroda, pa i povijest tolikih Crkava. Tijekom dvije tisuće godina neki su narodi došli, neki nestali. Neke su velike crkve opstale, a od nekih nema ni kamena na kamenu. A uzmemo li u obzir pojedinca, Bog ništa ne gubi našim odbijanjem. Onaj tko odbija Boga i njegovo spasenje škodi sebi i jedino sebi. Crkva Kristova živi i živjet će sve do konca vremena. A na nama je hoćemo li biti njezini članovi ili ne. Kristovo spasenje se pruža svakome čovjeku. A od svakog pojedinca ovisi hoće li ta Božja ponuda biti ostvarena ili ne.

Zaključimo. Prvo i temeljno, Bog nam nudi svoje spasenje svoje prijateljstvo, Bog nam nudi nešto što nadilazi i naša najbolja očekivanja. Bog nas poziva u svoju božansku obitelj, Bog nam nudi da njegov Sin postane pravi naš brat, a on, Bog, naš pravi i jedini Otac. Bog nam nudi kroza svu vječnost posvemašnje ispunjenje svih naših čežnji, nagnuća, Bog nam nudi posvemašnje ostvarenje smisla našega života i postojanja. Bog nam to nudi besplatno, iz čiste i nepatvorene ljubavi. Zato je smiješno i ludo gledati na neke poteškoće koje su povezane s prihvaćanjem Božjeg poziva, upravo kako nas poučava sveti Pavao: “Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama” (Rim 8,18).

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

MISNE NAKANE 11.10.2020. DO  18.10.2020. 

Ženidbeni navještaj: MARKO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                    IVAN MARŠANIĆ i DIJANA CVJETKOVIĆ

                                    NEVEN BAHTIJAREVIĆ i IVONA ŠUKER

Vjenčani 9.10.2020.: MARKO KALAMIR i MATEA ZELIĆ                          

Kršteni  10.10.2020.: LORENA BABIĆ i OLIVER GUDELJ

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Faustina Kowalska, redovnica; utorak je sveti Bruno, prezbiter; u srijedu Blažena Djevica Marija od Krunice; u petak je sveti Dionizije, biskup i mučenik.

Listopadske pobožnosti. Krunica se moli pola sata prije večernje svete mise.

Danas nakon svetih misâ skupljamo priloge za Petrov novčić. Taj se prilog skuplja za potrebe Svetog Oca u njegovu apostolskom i karitativnom djelu služenja sveopćoj Crkvi.

Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 900 kuna. Hvala vam!

• Slavlje svete Potvrde. U subotu, u deset sati, biskup Ivan Šaško će podijeliti sakrament svete Potvrde. Zbog trenutne epidemiološke situacije, u crkvi će moći biti samo krizmanici i njihovi kumovi. Ostali će moći pratiti misu preko vanjskog razglasa.
• Ovog tjedna neće biti ispovijedi. Ispovijed će biti samo za krizmanike od 20 sati po određenom rasporedu.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 21, 33-43

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.

Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.

Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Velike znaju biti naše brige. I to razumije samo onaj tko ih je imao. Evo. Čovjek ostane bez posla. Kako će otplaćivati kredit, kako će se skrbiti za svoju obitelj? Teške su to brige. Ili, dogodi se rat, progonstvo, posvemašnja neizvjesnost. Kako onda spavati uz takve brige? Osim toga – vidimo to nažalost dosta često – događaju se rastave, ružne rastave gdje trpe svi: i supružnici i roditelji, a ponajviše djeca. Možda su stvarno u pravu oni koji vele da takvi razdori skraćuju životni vijek. A što reći o bolestima, nesrećama, o iznenadnoj i tragičnoj smrti? Nije čudo da govorimo o stresu, napetosti, nervozi, o posttraumatskom poremećaju.

Ne budite zabrinuti

A, evo, danas Pavao veli Filipljanima (Fil 4, 6-9) – a to je Božja riječ za nas! – Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. Netko bi rekao da je to jako lijepo i pobožno rečeno. Kako da čovjek ne bude zabrinut? U današnje vrijeme? U obitelji u kojoj živi? Na poslu gdje radi? U političkim prilikama u kojima se nalazimo? S takvim zdravstvenim i obiteljskim problemima? Čovjek bi morao biti ili lud ili neupućen, pa da ne bude zabrinut! Međutim, nama je danas upućena ova riječ i ovaj poziv: Ne budite zabrinuti ni za što. Vjernici smo, braćo i sestre.

Vjerujemo da je Bog još prije svih vjekova odredio da se rodimo i da budemo ovdje gdje jesmo. Vjerujemo da nas je Bog stvorio ne iz dosade, nego zato što nas je ljubio. Vjerujemo i trebali bismo vjerovati, da nam je Bog povjerio najvrjednije što ima – svoga jedinorođenoga Sina. Vjerujemo da nas Bog u njemu i po njemu spašava snagom i djelovanjem Duha Svetoga. Vjerujemo da nas Bog upravo po našim životnim nevoljama sjedinjuje s mukom i patnjama svojega Sina, da bi nas – već sada – učinio dionicima i njegove proslave, da bi se to onda u potpunosti očitovalo u vječnosti. Nismo bačeni na zemlju. Nismo prepušteni samima sebi. Nismo u vlasti zlih sila i zlih ljudi. Gospodin Isus kraljuje s Ocem i duhom Svetim u vjekove…

Prema tome, što god nam se dogodilo i što nam se god to događa, nije izvan Božjega pogleda, nije izvan Božjeg nauma spasenja. Zato mi u jednostavnosti, veli Pavao sa zahvaljivanjem, mirno iznosimo svoje molbe Bogu. Bogu koji sve vidi, sve zna, sve vodi, Bogu koji nas iznad svega ljubi i vodi naš život njegovu punom smislu u vječnosti.

Zato, može se dogoditi da se brinemo, da tražimo izlaz iz naših poteškoća, ali duboko u sebi nismo trajno zabrinuti, to jest nismo tjeskobni kao oni koji nemaju ni vjere ni nade.

Što je god čestito…

Bog svoje čini. On vodi naš život. Zauzvrat, očekuje od nas da surađujemo s njime za naše vlastito spasenje. Zato Pavao dalje veli: Uostalom, braćo, što god je istinito, što god je časno, što god je pravedno, što god je čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to neka vam je u srcu. Upravo nam o tome govori naš kršćanski i katolički nauk. Naime, Bog nas po Kristu, snagom Duha Svetoga spašava bez ikakvih naših zasluga, besplatno, čistim svojim darom. No s druge strane, traži od nas da živimo u skladu s velikim darom koji smo dobili.

Ako je u nama Kristovo spasenje, ako je u nama sila Duha Svetoga, ako je nad nama silna i vječna ljubav Očeva, kako da onda prezremo i preziremo Boga padajući ponovno u stare grijehe sebičnosti, samodopadnosti, oholosti, mržnje, zavisti…? Naprotiv, ako smo Božji, onda u nama treba biti sve što je Božje, čestito, sve što je ljubav i dobrota. Ne možemo služiti dvojici gospodara, veli Isus. Ne možemo služiti Bogu i u isto vrijeme robovati pokvarenosti i svakovrsnom grijehu.

I Bog mira bit će s vama

To je naš put: mi Bogu podastiremo svoje molbe i svoje potrebe svjesni da je Bog s nama i da nas ljubi unatoč kušnjama i nevoljama, baš kao što je ljubio svojega Sina i u vrijeme njegove muke i smrti. I zbog toga nismo zabrinuti, nismo duboko u sebi tjeskobni zbog naših nevolja. No, s druge strane, trudimo se da naš život odgovara Božjoj ljubavi, trudimo se dati svoj doprinos vlastitom spasenju, doprinos u dobroti i čestitosti. A ako tako u našem životu bude, kratko zaključuje danas Pavao: Bog mira bit će s nama. To je onaj mir koji dolazi samo od Boga. Sada bolje možemo razumjeti što Isus govori: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.

Trudimo se urediti svoj život, osigurati djeci školovanje, posao, auto, stan. Trudimo se osigurati sami sebe za mirnu starost. Sve su to redovite ljudske brige. Ali naša temeljna zauzetost treba biti ići putem Božjih zapovijedi i putem evanđelja. I tada ćemo već ovdje na zemlji imati duboki Božji mir, onaj mir koji će se preliti u sveopći Božji mir i ljubav u vječnom Božjem kraljevstvu. Neka se to, Božjom dobrotom, ostvari u životu svakoga od nas.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

MISNE NAKANE 04.10.2020. DO  11.10.2020. 

Ženidbeni navještaj: MARKO KALAMIR  i  MATEA ZELIĆ

                                    MARKO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                    IVAN MARŠANIĆ i DIJANA CVJETKOVIĆ   

Kršteni  03.10.2020.:  EMA JURIČ, VID BRESTOVAC i JERE GUDELJ

Dvadeset i šesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak su sveti Mihael, Gabriel i Rafael, arkanđeli – blagdan; u srijedu je sveti Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj; u četvrtak sveta Terezija od Djeteta Isusa, djevica i crkvena naučiteljica; u petak su sveti Anđeli Čuvari.

Listopadske pobožnosti. U četvrtak započinjemo s listopadskim pobožnostima. Krunica se moli pola sata prije večernje svete mise.

Sljedeće nedjelje nakon svetih misâ skupljamo priloge za Petrov novčić. Taj se prilog skuplja za potrebe Svetog Oca u njegovu apostolskom i karitativnom djelu služenja sveopćoj Crkvi.

• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 3400 kuna. Od toga je 700 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam!
• Maske u crkvi. Napominjem da je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske produžio odluku o nošenju maski za lice ili medicinskih maski u svim zatvorenim prostorima, a to uključuje i crkvu, do 31. listopada. Ako si netko ne može priuštiti masku, istu može dobiti u sakristiji prije svete mise.
• Ovaj će tjedan ispovijed biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50 u prostorijama Pastoralnog centra.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 21, 28-32

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim:

»Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Nije lako biti profesor. Jer, ako prestrogo ocjenjuje studente, tako da je postotak prolaza na ispitu izuzetno nizak, to nije u redu prema studentima, naravno. Međutim, ako i neznalice prolaze na ispitu, to nije u redu prema struci. Tako, na primjer, profesor na medicinskom fakultetu govori da ne može pustiti da prođe na ispitu student koji nema dovoljno znanja, jer, veli on, ne mogu zamisliti da taj čovjek s takvim znanjem sutra liječi bolesnika. Takvog studenta pustiti na ispitu učinilo bi veliku štetu budućim pacijentima.

I onda, kada je profesor, pretpostavimo, realan i pošten, čuju se studentske priče kako se profesor “iživljava”, kako je potkupljiv, itd. Poznate su nam isprike nemarnih i lijenih učenika i studenata. Zašto nemaju uspjeha? Naravno, kriv je profesor, loši su im uvjeti rada, školski su programi glupi i besmisleni; osim toga, okruženi su samim štreberima i ulizicama; ukratko, tko u takvim uvjetima može završiti školovanje? Nećemo se vjerojatno složiti jesu li profesori prestrogi ili su studenti lijenčine. Međutim, zvuči nevjerojatno da su ljudi u stanju i Boga optužiti da je nepravedan. Evo, čuli smo u prvom čitanju (Ez 18, 25-28).

Moj put da nije pravedan?

Bog veli: “Vi velite: Put Gospodnji nije pravedan!” Eto, narod optužuje Boga za svoje nedaće i nesreće, jer ih je Bog, eto, napustio i predao nevoljama, kao da je on inatljiv i zloban, kao da ga zabavljaju ljudske nevolje. Nevjerojatno je dokle sve može ići ljudska tvrdoglavost. Redovito smo spremni druge optuživati zbog svojih nevolja, a koji puta i u Boga prst upirati. Zanimljivo je da su već prvi ljudi tako postupili.

Za svoj grijeh Adam je okrivio Evu, a Eva zmiju. Kada je ono narod u podnožju Sinaja načinio zlatno tele i klanjao mu se kao Bogu, onda su izjavili da je za to kriv Mojsije koji se predugo zadržao na brdu Sinaju u razgovoru s Bogom. Tako smo i mi redovito spremni optužiti i roditelje, i Crkvu i društvo i školstvo i zdravstvo i ministarstvo prometa i svjetske velesile i ovu ili onu političku stranku, da bismo na koncu i samoga Boga optužili za neke naše životne nedaće.

Nisu li vaši putovi nepravedni?

Bog kratko odgovara: “Nisu li vaši putovi nepravedni?” Tu je prvi korak do rješenja. Pogledati gdje sam ja pogriješio, uvidjeti svoj doprinos vlastitoj i tuđoj nevolji. Možda uopće ne zamjećujem da sam lijen i tako na neki način dopuštam da drugi rade umjesto mene. Možda stvarno imam premalo poštovanja prema drugima, možda uopće ne zamjećujem želje, potrebe i čežnje drugih, možda sam stvarno stavio sebe u središte svijeta i zbivanja. Možda doista riječima vrijeđam, žalostim svoje najbliže. Tko zna, možda sam ovisnik, ne veliki, ali ipak ovisnik o duhanu, alkoholu, kocki, zabavi… Zanemarujem roditelje, svoj posao, ne brinem se za svoje zdravlje, opasan sam za vlastiti i tuđi život kao vozač na cesti. Bešćutan sam prema svojim najbližima, prema prijateljima i kolegama s posla… Zar sam stvarno uvjeren da sam besprijekoran i korektan, a da su svi oko mene zločesti?

 Carinici i bludnice pretekoše vas

U prvom čitanju Bog preko proroka Ezekiela govori jedno načelo koje nas u prvi mah može začuditi. Naime, ako se veliki grešnik obrati i počne živjeti kao pravednik, sva će se njegova zla djela zaboraviti. Upravo tako. Zaboraviti! Naprotiv, ako pravednik počne činiti nepravdu, zaboravit će mu se prethodna dobra djela. Što se time hoće reći?

Ne trebamo mi mjeriti koliko smo dobrih, a koliko loših djela u prošlosti učinili. Prošlost ionako ne možemo mijenjati. Prepustimo to Božjem milosrđu. Ovo načelo koje Ezekiel donosi želi reći sljedeće: važno je kako čovjek sada živi, važno je želi li sada, u ovome trenutku odreći se zla i uz Božju pomoć činiti pravedna i dobra djela. Još dalje ide Isusova izjava (Mt 21, 28-32). On veli onima koji su si umišljali da su pravedni, a pravednost im je uglavnom bila izvanjska: “Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo nebesko.” Carinici i bludnice pojam su najvećih grešnika. Pa ipak, veli Isus, oni su se obratili na Ivanovo propovijedanje. Zato će biti spašeni. U ovoj Isusovoj izjavi valja vidjeti dva naglaska.

Prvo, ako sam slab i grešan, ako moja prošlost nipošto nije slavna ni primjerena, ne trebam se plašiti. Nema takvog grijeha koji Bog ne bi htio oprostiti, niti ima takvog obraćenog grešnika kojega Bog ne bi htio prihvatiti kao svoje ljubljeno dijete. Zato, kako veli poslanica Hebrejima, mi uvijek možemo pristupiti “smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas” (Heb 4,6).

Drugo, stvarno si trebamo izbiti i neprestano izbijati iz glave da smo pravednici ili pravedniji od drugih. O tome sud može donositi samo Bog. Naprotiv, možemo i trebamo uvijek s radošću gledati na one koji dolaze bliže Bogu i Crkvi. Baš kao što je prva apostolska Crkva s radošću prihvaćala sve koji su se otvorili evanđelju. Djela apostolska puna su takvih primjera od kojih je najpoznatiji sv. Pavao koji je bio progonitelj. Tu su poganin Kornelije, Pavlov tamničar, toliki Židovi, Rimljani, Grci i pripadnici različitih naroda Rimskoga Carstva…

I u povijesti Crkve, naravno, bilo je onih koji su izgledali rubni i neznatni, a prosuli su puno Božjega svjetla ovim svijetom kao što je to bio Benedikt, Franjo, Leopold, Alojzije Stepinac. Zapravo, Bogu se redovito sviđa proslaviti se po običnim i malenim ljudima “da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas” (2 Kor 4,7). Zato, gledajmo da radije budemo u skupini onih koji su svjesni da su “carinici i bludnice”, ali koji iskreno nastoje ići putem obraćenja, negoli da se stavimo u zbor onih koji sebe smatraju svetima, a druge grešnima.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

MISNE NAKANE 27.09.2020. DO 04.10.2020. 

Ženidbeni navještaj: DAVOR IVANČIĆ  i  IVANA NUJIĆ

                                    MARKO KALAMIR  i  MATEA ZELIĆ

                                    MARKO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

 Vjenčani  25.09.2020. ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

                  26.09.2020. HRVOJE MATOTEK i ŽELJKA PIRC

Krštene   26.09.2020.  BRIGITA DUGINA, SOFIA IVOŠ i EMILI MATOTEK

Dvadeset i peta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Matej, apostol i evanđelist; u srijedu je sveti Pio iz Pietrelcine, prezbiter; u subotu sveti Kuzma i Damjan, mučenici.

Sastanak Župnog pastoralnog i Župnog ekonomskog vijeća je sutra u 20 sati.

Prošle smo nedjelje za Svetu Zemlju – Božji Grob prikupili 4562 kune.

Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1850 kuna. Od toga je 1150 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam!

• Ovaj će tjedan ispovijed biti u utorak i petak od 18:00 do 18:50 u prostorijama Pastoralnog centra.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 20, 1-16

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’

Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’

Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Nije lako biti stranac na tuđem području ili u tuđoj zemlji. Ne osjeća se čovjek lijepo u Dalmaciji, ako mu kažu “furešt”, kao što u Slavoniji sredinom prošlog stoljeća nije bio sretan doseljenik iz drugih krajeva Hrvatske ako su mu rekli da je “došljo”, kao što ni u Njemačkoj baš nije uvijek drag izraz “Gastarbeiter”. Sada je to već drugačije i u Dalmaciji i u Slavoniji, a i u inozemstvu. Međutim, takvih je problema bilo i u prvoj Crkvi.

Razlikovali su se nekako kršćani iz židovstva od kršćana iz poganstva. Židovi kršćani su bili ponosni na svoju židovsku tradiciju, na poznavanje Svetoga pisma, na to da su i Isus i apostoli bili Židovi, pa su tako “s visoka” gledali Grke i Rimljane koji bi se pokrstili, koji su tek od jučer čuli za Sveto pismo i za Isusa Krista. Tako su jednom između ove dvije skupine nastale razmirice zbog posluživanja kod stolova, pa su apostoli zbog toga morali zarediti, odnosno postaviti đakone, da tu naprave reda. U takvim okolnostima evanđelist Matej se prisjeća jedne Isusove prispodobe i pripovijeda je prvoj kršćanskoj zajednici kojoj je prijetilo nejedinstvo, ali propovijeda je i nama (Mt 20, 1-16a).

Prijatelju, ne činim ti krivo

Domaćin ujutro oko šest sati odlazi na trg i unajmljuje radnike da rade u njegovom vinogradu pogodivši se za denar, što je bila uobičajena nadnica. Zadovoljan on, zadovoljni radnici odlaze na posao. Međutim, radnika nije bilo dovoljno i domaćin odlazi kasnije, oko devet sati (to je ona treća ura) i nalazi nove radnike na trgu. Zašto nisu bili na trgu već u rano jutro? Možda su spavali, možda su nešto kod sebe radili, možda ih je jedan domaćin već potjerao sa svoje njive. Gospodar i njih šalje u vinograd. I tako izlazi čovjek o podne, oko tri sada poslije podne i, konačno, sat vremena prije sumraka, dakle, oko pet sati i svaki puta šalje radnike u svoj vinograd, s napomenom da će im platiti koliko bude pravo. Navečer upravitelj u ime domaćinovo dijeli plaću prvo onim posljednjima (o, blažena vremena kad su radnici svaki dan dobivali plaću!) i daje im – puni denar.

I tako svima po denar. I kad je došao do onih koji su radili od šest sati ujutro – i njima dade po denar! I sada nasta mrmljanje, kako to nije pošteno? Međutim, domaćin mirno objašnjava da nitko nije oštećen. Oni su se prvi pogodili za denar i dobili su ga, a stvarno nije njihova stvar što domaćin radi sa svojom novcem.

Zar je tvoje oko zlo, što sam ja dobar?

Isus u svojoj prispodobi ide dalje. Domaćin sa žalošću veli onome prvome: “Zar je tvoje oko zlo, što sam ja dobar?” Evo to. Onaj prvi nije ništa izgubio. Dobio je koliko je očekivao i koliko se bio pogodio. Koju bi on korist imao od toga da onaj posljednji dobije samo četvrtinu denara? To evanđelist Matej govori prvoj kršćanskoj zajednici. Židovi kršćani nisu ništa izgubili time što su se pokrstili i pogani. Kršćanin Židov ima svu Božju ljubav, svu milost Kristovu i na njemu se u potpunosti ispunjavaju Božja obećanja. Eto, Bog u svojoj dobroti želi da baštinici istog otkupljenja i iste milosti budu i oni koji do nedavno ništa nisu znali ni o Svetom pismu ni o Isusu Kristu. I nama to Gospodin poručuje. Svaki od nas dobiva potrebitu Kristovu milost i Bog nam ni malo ne krati ni ljubavi ni naklonosti. Vodi nas, voli, poučava, hrani i krijepi riječju i sakramentima u svojoj Crkvi. Zar mi stvarno mislimo da će Bog nešto od nas uzeti ako istu takvu ljubav iskazuje nekome koji je do jučer bio nevjeran, bogohulitelj? Nije li Bog progonitelja Pavla učinio apostolom naroda? Nije li Bog od raskalašenog grešnika Augustina učinio jednog od najvećih naučitelja Crkve? Bog postupa kao što redovito postupaju roditelji koji vole svako svoje dijete jednako, a ako je neko dijete u posebnoj potrebi, bit će prema njemu osobito brižni, a da pri tome ništa od svoje brige i ljubavi ne oduzmu od druge djece.

Tko bi to mogao očekivati od normalnih roditelja da prave razliku među svojom djecom, makar su im djeca međusobno različita? Ako mi kao ljudi tako postupamo, kud i kamo li će više Bog biti strpljiv i milosrdan prema svakom čovjeku bez razlike!

Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji

Veli Isus na koncu: “Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.” Ne stavlja Bog nas na posljednje mjesto. To mi sami činimo. Kako? Jednostavno. Ako je Bog sama strpljivost, dobrota, praštanje, milosrđe, ljubav, što mislim gdje ću se smjestiti ja ako uporno budem zavidan, srdit, samodopadan i samodostatan? Bogu s desene strane?

Ni slučajno! Nadalje, zar ja stvarno mislim da sam ja onaj koji je oduvijek bio vjeran, dobar, marljiv, čist, Bogu odan? Zar mi se ne čini da ja sam po sebi ne bih ništa zaslužio? Istina je drugačija: sve je Božji dar, nezasluženi Božji dar. Prema tome, ako sam nešto postigao, ako sam i došao do nekog stupnja služenja Bogu i ljudima, Božji je to dar. Zato se radujem darovima koje Bog meni daje, kao i darovima koje Bog u obilju daruje i drugima. Tako ćemo naći mir dušama svojim. Jer, zavist, žučljivost, oholost čine čovjeka nesretnim, nemirnim, jadnim i bijednim.

Naprotiv, kada čovjek ima veselo Božje srce, kad se čovjek u jednostavnosti srca zna radovati Božjim darovima, kad se čovjek raduje i vlastitom i tuđem napretku, onda je miran, sretan, zadovoljan jer zna da je ljubljen od Boga i da ljubav koja se iz čovjekovog srca prelijeva oplemenjuje ponajprije ljubitelja, a onda i ljubljenoga. Zato, ne tražimo Božju pravdu. Žudimo radije za njegovom ljubavlju.

Veli psalmist: “Ako budeš na bezakonja gledao, Gospodine, Gospodine, tko će opstati. Ali u tebe je praštanje da bismo ti služili!” Za tim praštanjem i za tom Božjom ljubavlju čeznemo. Neka se Božja ljubav onda i preko nas širi do srca svakoga čovjeka.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

MISNE NAKANE 20.09.2020. DO 27.09.2020. 

 Ženidbeni navještaj: DAVOR IVANČIĆ  i  IVANA NUJIĆ

                                    HRVOJE MATOTEK  i  ŽELJKA PIRC

                                    ANTONIO ŠEKELJA  i  SUNČICA MAGDIĆ

                                    MARKO KALAMIR  i  MATEA ZELIĆ

Vjenčani 19.09.2020. DANIJEL KULIĆ i MIRELA IVANA KULIĆ r. BANOVAC

Krštena 19.09.2020.  ADRIANA KULIĆ

               20.09.2020.  LUCIJA BARUN