U srijedu je je Čista srijeda – Pepelnica. Toga ćemo dana proslaviti svete mise s obredom pepeljenja u 7 i 19 sati.

Pobožnost križnog puta će biti utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Od sljedeće nedjelje nema mise u 17 sati.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak od 18 sati, u srijedu nakon jutarnje mise do 9 sati i u petak od 17 sati do 18:15.

• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 900 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

Obitelji u ulicama M. Bogovića i F. Livadića pohodit ćemo od 22. veljače.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,40-45

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Djetetu u školi zna biti strašno kada osjeti da ga druga djeca ne prihvaćaju, da mu se rugaju, da se ne žele s njim igrati, da ga uopće ne zovu u svoje društvo. To je onda vrlo ozbiljan problem i za učitelje i za roditelje. Koji puta se i u društvu znadu događati tako neka “izopćenja” da se čovjek jednostavno veoma nelagodno osjeća u susretu s drugim ljudima.

Gubavci

Tako je u Isusovo vrijeme najstrašnije bilo gubavcima. Oni su na dvostruk način bili strašno pogođeni. Prvo, bolovali su od teške i neizlječive bolesti od koje se dugo i u bolima umiralo, kada su čovjeku otpadali dijelovi udova, pa i sami udovi. Čir na čiru, krasta na krasti. Neizlječivo i strašno! Drugo, a to je možda bilo još teže, drugi su ih ljudi u strahu od zaraze posvema isključili iz društva. Gubavci se nisu smjeli kretati u društvu s drugim ljudima, nisu smjeli stanovati u naseljima, morali su se sklanjati s puta kada bi prolazili zdravi, pri tome zakriliti usta plaštem i vikati: “Nečist! Nečist!” Biti posvema izbačen iz društva, iz naselja, iz društvenog života, pa čak i od svoje obitelji. Živi mrtvaci, rekli bismo.

Isus i gubavac

Evo, čuli smo danas kako je protekao jedan dirljivi susret Isusa i jednog gubavca: “I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti!’ Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: ‘Hoću, budi čist!’”

Ako hoćeš, možeš me očistiti! Ovdje zapažamo dvije stvari. Gubavac je uvjeren u Isusovu snagu. Međutim, toliko je već navikao da se svi od njega sklanjaju, toliko se navikao na to da su ga svi ljudi već otpisali, da mu je nekako izgledalo razumljivo i to da se Isus okrenuo od njega. Smatrao je da po sebi nije uopće vrijedan da ga Isus pogleda. Zato veli: “Ako hoćeš!” Mislio je reći: “Vjerujem da si ti bitno drugačiji od drugih koji se uklanjaju od mene, koji me već vide mrtvoga. Ako hoćeš. No ja vjerujem, da ti tako i hoćeš.

Isus ganut pruži ruku. Isus se gotovo rasplakao. Strašna je nesreća toga čovjeka. Doista, čovjek s imalo milosrđa ne može a da se ne potrese nad tolikom nevoljom. I veli mu: “Hoću, budi čist!” Kao da je htio reći: “Pa naravno da ti želim pomoći. Naravno da na te gledam s milosrđem. Ne boj se. Meni si važan i ja sam uz tebe.

Mi gubavci

Koliko se god mi trudili oko dobra, u životu nam se dogodilo češće ili rjeđe, da baš učinimo nešto čega se duboko stidimo. Baš ružno i teško uvrijedimo neku osobu. Nešto osobito teško učinimo, izigramo povjerenje, propustimo pomoći nevoljniku (a mogli smo bez puno poteškoća), pokažemo duboku nezahvalnost prema Bogu. Dogodilo nam se da se duboko stidimo. Ne usuđujemo se to priznati niti najboljem prijatelju, u ispovijedi o tome nešto nesuvislo promrmljamo, pa ni samima sebi to do kraja ne priznamo. I onda nas uhvati tjeskoba: Može li to Bog uopće oprostiti? Hoće li to Bog uopće oprostiti? Nisam li ja proigrao i previše “kredita” kod Boga? Nije li i on već digao ruke od mene? Nisam li i ja već onaj “otpisani”, onaj oko kojeg se ne vrijedi više truditi?

Međutim, i meni u takvim i sličnim prilikama Isus veli: “Hoću, budi čist!” U tu se riječ valja pouzdavati. Jer Božje milosrđe nadvisuje svako naše očekivanje, svaku našu zaslugu i svaku našu predodžbu. On je uvijek veći i bolji, on je posvemašnja Ljubav i Dobrota. Kad ne bismo tako vjerovali, predali bismo se u ruke napasniku, koji jedva čeka da “bacimo koplje u trnje”. Zato, prisjetimo se. Treba samo iskreno zavapiti. I evo, Isus i mene gleda u oči i ganut pruža ruku i progovara mi: “Hoću, budi čist!”

Gubavci oko nas

Ovo je jednako važno. I među nama ima onih koje je većina otpisala i koji su u očima ljudi nepopravljivi. To mogu biti ovisnici, neprilagođeni, “bezbožnici”, “neodgojena” mladež, kriminalci… A u našim obiteljima mogu to biti oni nesnosni, častohlepni, gramzljivi, podrugljivci… Ukratko, oni koji nam se gade, baš kao što su se gubavci gadili ostalim ljudima u Isusovo vrijeme. A za Boga nema otpisanih. Naravno, ne radi se o tome da ćemo mi svojim postupcima podržavati zlo koje netko čini, ali da ćemo itekako dobro razlikovati grijeh od grešnika, da ćemo uvijek biti spremni pomoći nevoljniku, iako je on sam dobrano kriv da se u toj nevolji nalazi, to je po sebi razumljivo. Poznavatelji ljudskih duša znaju vrlo dobro da su takvi ljudi ponajčešće takvi upravo zbog toga što se smatraju odbačenima, neprihvaćenima, nevoljenima. Međutim, kao što je Kristova poruka i njegovo spasenje upućeno svakom čovjeku, tako to treba biti i u današnjoj Crkvi. Krist se obratio i gubavcu i cariniku i desnom razbojniku i strancu i djetetu i ženi preljubnici.

Tako to čini Isus. A mi, Isusovi učenici?

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 14.02.2021. DO 21.02.2021. 

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveta Skolastika, djevica; u srijedu je blaženi Alojzije Stepinac, biskup i mučenik; u četvrtak je Gospa Lurdska.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 3716,30 kuna. Hvala vam od srca!

Tečaj priprave za brak počinje sutra u 20 sati i traje do petka.

U srijedu je spomendan blaženog Alojzija Stepinca. Kardinal Josip Bozanić će ispred zagrebačke katedrale slaviti svetu misu u 17 sati.

Dan bolesnika. U četvrtak ćemo, na spomendan Gospe Lurdske, pod svetom misom u 19 sati, našim bolesnim župljanima podijeliti bolesničko pomazanje. Bolesničko se pomazanje ne prima zbog prehlade, bolova u zglobovima i sličnih tegobâ. 

• Bračni jubileji. U nedjelju, 14. veljače u 10 sati, slavimo bračne jubileje. Svi bračni parovi koji slave okrugle jubileje, a žele ih proslaviti u župnoj zajednici, neka se do 10. veljače prijave u župnom uredu u uredovno vrijeme. Do sada su se prijavila četiri bračna para.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Ovaj tjedan se ispovijeda samo u utorak od 18 sati u Pastoralnom centru.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 1350 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,29-39

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Vjerojatno smo – barem na televiziji – vidjeli jednom tkalački stan. Osnova je razapeta i napeta, a potka se provlači pomoću čunka. Tkalja vješto prometne čunak s jedne strane osnove na drugu. Možda je potrebna sekunda ili dvije da čunak proleti s jedne na drugu stranu osnove. I onda vidimo u prvom čitanju jednu sliku koju je uzeo Job (Job 7, 1-4.6-7). Job je čovjek kojega Sveto pismo opisuje kao velikog patnika. Bog je dao da Job bude strašno kušan. Ali, u početku nije bilo tako. Biblija ovako opisuje toga čovjeka: „Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima.“ Imao je k tome puno sinova i kćeri. I dogodilo se, evo, da je ostao bez svega. Bez sveg svoga imanja, dogodilo se da su mu djeca poginula, a on sam dopao čireva i teške kožne bolesti. I sada Job, posvema skrhan – ali ne potpuno bez nade – ovako izriče svoju žalopojku: „Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.“ Uočavate li tu strašnu sliku. Njegov život, svi njegovi dani proletješe brže od čunka!

Isus – ozdravitelj

Na početku svoga evanđelja Marko opisuje Isusa kako velikom silom i snagom, riječju i čudesima započinje svoje poslanje. U današnjem evanđelju (Mk 1, 29-39) on to sažima na ovaj način:

„I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna.“ Znademo da je Isus usporedno sa svojim propovijedanjem uvijek liječio i pomagao ljudima u nevolji. Liječio je bolesne, zloduhe izgonio, pretvorio vodu u vino da bi ljude izbavio iz neprilike, umnožio kruh i ribe, smirio oluju na moru, spasio Petra koji se utapao… Čak je i mrtve uskrišavao.

A sve je to bio znak njegovog božanskog poslanja, sve je to bio znak njegovog spasenja koje se proteže onkraj našeg ljudskog iskustva i ovoga života, bio je to znak onoga spasenja po kojem čovjek postaje dionik neba, član Božje obitelji i dionih božanske naravi Isusa Krista.

Kristova snaga danas u Crkvi

Mi kršćani vjerujemo i znamo da je Gospodin Isus i danas među mana. Naime, da je na jednak način živ, nazočan i djelatan među nama, u svojoj Crkvi. Njegova snaga i sila i danas djeluje u Crkvi i po Crkvi. I u njegovu se snagu uzdamo. Naravno, kada je u pitanju bolest tijela, tražimo liječničku pomoć, jer su i liječništvo i lijekovi Božji dar. Međutim, i pored toga uvijek se obraćamo Bogu i tražimo njegovu zaštitu u tjelesnim i duhovnim potrebama. Zato je za nas vjernike nezamislivo obraćati se nekim umijećima i nekim silama koje nisu od Boga. Naprotiv, uza sva naravna sredstva koja Bog stavlja pred nas (kao liječnike i lijekove), mi se uvijek obraćamo Bogu za pomoć. Ne zaboravljamo pri tome posebnu snagu Kristovih sakramenata: pomirenja, euharistije, bolesničkog pomazanja. Pa ako nam Bog i ne podari zdravlje na onakav način kako smo priželjkivali, dat će nam Bog sigurno mir, predanost i duhovnu radost. Konačno, vratimo li se na Joba iz prvog čitanja, Biblija nam govori kako je on ustrajao u vjernosti Bogu unatoč svim strahotama koje su mu se dogodile, kako mu je Bog vratio sve ono što je izgubio te ga učinio čovjekom još uglednijim i poštovanijim nego što je bio prije svoje nesreće.

Tako i mi mirno koračamo, ne plašeći se nikakvih nevolja i strahota. Veli nam bogoduhi Pavao: „Sve je vaše… bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji“ (1Kor 3,21-22).

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 07.02.2021. DO 14.02.2021. 

KRŠTEN: 30.01.2021. – MIHAEL KOMARAC

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica, blagdan; u srijedu je sveti Blaž, biskup i mučenik; u petak sveta Agata, djevica i mučenica.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Blagdan Prikazanja Gospodinova proslaviti ćemo svetim misama u 7 i 19 sati kada će biti i blagoslov svijeća. Svijeće ćete moći nabaviti u predvorju crkve. Toga dana mi redovnici slavimo i naš dan – Dan posvećenog života.

Sveti Blaž i blagoslov grla. U srijedu, na spomendan svetog Blaža, na kraju svetih misâ u 7 i 19 sati, bit će obred grličanja.

• Bračni jubileji. U nedjelju, 14. veljače u 10 sati, slavimo bračne jubileje. Svi bračni parovi koji slave okrugle jubileje a žele ih proslaviti u župnoj zajednici, neka se do 10. veljače prijave u župnom uredu u uredovno vrijeme.
• Tečaj priprave za brak održava se od 8. do 12. veljače.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Ovaj tjedan se ispovijeda u četvrtak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru. U ispomoć nam dolazi p. Ivan Antunović DI.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 500 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

UZ BLAGDAN PRIKAZANJA GOSPODNJEG

Četrdeset dana nakon Božića, 2. veljače, Crkva slavi blagdan Prikazanja Gospodnjeg – Svijećnicu, koja po svom sadržaju pripada božićnom vremenu. Ovaj se blagdan slavio u Jeruzalemu već 386. kao Quadragesima de Epiphania da bi u sljedećem stoljeću bio obogaćen procesijom u kojoj je dominirala antifona Svjetlost na prosvjetljenje naroda. U Carigradu je u VI. stoljeću ovaj blagdan uveden pod imenom Susret (Hypapante), a u Rimu u VII. st. pod nazivom Dan sv. Šimuna. Toga je dana bila i procesija sa svijećama koja je imala izrazito pokorničko obilježje. U sljedećim se stoljećima – osobito u franačkim državama – za taj blagdan sve više širio naziv Očišćenje Blažene Djevice Marije koji je bio prihvaćen i od Tridentskog misala iz 1570. i zadržao se sve do Novog misala iz 1970. Međutim, iako je to prema tridentskom misalu bio Gospin blagdan, misni su tekstovi ipak govorili o prikazanju Gospodnjem u hramu. Novi misal naziva ovaj blagdan Prikazanje Gospodnje (ovo se ime prvi puta pojavljuje u nekim francuskim misalima iz XVII. st.).

Prema evanđeoskom izvještaju (Lk 2,22-40) Josip, Marija i Isus pojavljuju se u hramu da udovolje dva propisa zakona. Prvi nalaže da se žena koja je rodila muško čedo 40 dana ima smatrati nečistom, a 40. je dan trebala u hramu prikazati žrtvu za svoje očišćenje (usp. Lev 12,2-8). Drugi propis nalaže da se svako muško prvorođenče ima otkupiti za 5 hramskih šekela. Bog je, naime, u pashalnoj noći u Egiptu poštedio izraelske prvorođence, tako da oni izravno njemu pripadaju: životinja stoga treba biti žrtvovana, a sin prvorođenac otkupljen. To je trebao učiniti otac djetetu tako da rečenu svotu isplati bilo kojem svećeniku u Izraelu (usp. Izl 13,2-12).

Dakle, da bi se udovoljilo prvom propisu (očišćenje), bilo je dovoljno da samo majka dođe u hram i prinese žrtvu, a da bi se otkupio prvorođenac – Isus – bilo je po sebi dovoljno da Josip bilo gdje u Izraelu isplati rečenih 5 šekela. Zašto su onda Josip i Marija donijeli Isusa u hram 40 dana nakon njegova rođenja? Radi li se tu o Lukinu površnom poznavanju židovskih uredbi, ili se u tome krije neko dublje značenje?

Iako to Lukin tekst izravno ne potvrđuje, teolozi smatraju da Isus u hramu nije bio otkupljen, nego prikazan. Zašto? Prvo: Josip uopće nije bio njegov naravni otac, pa, prema tome, nije ni mogao Isusa otkupiti; drugo: Isus je i trebao biti prikazan kao ono pravo vazmeno janje koje ima biti žrtvovano za spas svijeta. Ovakvom shvaćanju ide u prilog i liturgijska tradicija ovoga blagdana koja u misnim molitvama ne spominje očišćenje Marijino, niti Isusovo otkupljenje, nego njegovo prikazanje. U obnovljenoj liturgiji ovaj blagdan nema više pokorničko obilježje (umjesto ljubičaste uzima se bijela boja) i smatra se Gospodnjim, a ne Gospinim blagdanom, kako se vidi iz samog imena.

Obnovljeni misal predviđa dva načina slavlja ovog blagdana. Prvi je svečaniji i predviđa blagoslov svijeća i ophod od neke manje crkve ili drugog prikladnog mjesta do crkve, a drugi je jednostavniji i predviđa isti blagoslov na vratima crkve i zatim svečani ulaz.

Za oba slučaja predviđeni su isti tekstovi. Nakon uobičajenog pozdrava svećenik uputi vjernicima kratki nagovor bilo vlastitim riječima, bilo prema predlošku koji donosi misal. U nagovoru svećenik povezuje ovaj blagdan s božićnim otajstvom i predstavlja Prikazanje Gospodnje kao blagdan kad je Gospodin pošao u susret svome narodu. Na izbor su stavljene dvije molitve blagoslova svijeća. U prvoj se spominje Krist kao Svjetlost na prosvjetljenje naroda i Crkve koja mu ide u susret sa zapaljenim svijećama, a druga također spominje naš hod prema svjetlosti Božje slave. U ophodu je predviđena antifona koja parafrazira Šimunov himan (Lk 1,29-32), a može se uzeti i koja druga prikladna pjesma. Nakon toga nastavlja se misa sa Slavom i Zbornom molitvom.

Ovaj blagdan proistječe iz božićnog vremena, a upućuje na vazmeno vrijeme povezujući božićno otajstvo s vazmenim: novorođeni Isus, sin Marijin i Sin Božji došao je na svijet da za naše spasenje bude prikazan i žrtvovan kao vazmeno janje. On je ona Svjetlost istinita koja je došla na svijet da prosvijetli svakog čovjeka, Svjetlost na prosvjetljenje naroda.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 31.01.2021. DO  07.02.2021. 

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Obraćenje svetog Pavla – blagdan; u utorak sveti Timotej i Tit, biskupi; u srijedu sveta Anđela Merici, djevica; u četvrtak sveti Toma Akvinski, prezbiter i crkveni naučitelj.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu, koja se trenutno nalazi u težem financijskom stanju. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru.

• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 400 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,14-20

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE

Poslovni ljudi itekako znaju da se neke prigode neće ponoviti. Oni koji su okretni i mudri, dobro znaju kada je prigoda kupiti, a kada prodati. Razborit mlad čovjek zna da je prigoda za studij i napredak upravo sada, jer ako čovjek na vrijeme ne stekne obrazovanje, kasnije je puno teže. Poljodjelci znaju kada je pravo vrijeme za sjetvu ili žetvu i te se stvari ne smiju odgađati.

Važno je, dakle, uočiti neponovljive životne prigode. Evo takvu su prigodu imali Isusovi suvremenici. U današnjem evanđelju (Mk 1, 14-20) opisuje se kako je izgledao početak Isusovog propovijedanja. Govorio je: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! I stvarno: Isus je tada, te godine počeo propovijedati. To je bio jedinstven, neponovljiv događaj: sâm utjelovljeni Sin Božji naviješta spasenje! Kad su oni mogli, ako ne tada, poslušati Božju riječ iz usta onoga koji je vječna Božja Riječ? To je bila neponovljiva prigoda. Ta Isus je propovijedao nekih tri godine! I evo, veli im: Ispunilo se vrijeme. Sada. Približilo se kraljevstvo Božje. Sada. Očito je, oni koji su tada propustili tu riječ spasenja, puno su propustili. Što bi dao današnji vjernik da svojim očima može vidjeti Spasitelja i svojim ušima slušati njegove riječi?

Međutim, znamo i vjerujemo, Božje je spasenje svevremeno. Ono što je Isus u Galileji propovijedao Židovima, danas naviješta i nama. Veli: Ispunilo se vrijeme. Sada. Približilo se kraljevstvo Božje. Sada. Silno je važno da to danas uočimo. Naime, danas nam je upućena ova riječ. Sada, ovoga trenutka Isus nas poziva da ga slijedimo. Mi ne znamo i ne možemo znati u kakvim će se okolnostima sutra naći cijeli svijet, kakav će sutra biti moja dan i hoću li uopće doživjeti sljedeći dan. Ne znam koliko ću dobre volje imati sutra. Božji se navještaj uvijek odnosi na sadašnji trenutak. Odgađanje je majka lijenosti, nepoduzetnosti, beznađa i grešnosti. Bog nas poziva danas. Danas mu i trebamo odgovoriti

Na što nas to Isusu danas poziva? Čuli smo. Veli: Obratite se… Što to znači? Grčki izraz je ovdje puno jači: govori o preobražaju, o promjeni životne filozofije, o tome da postanemo bitno drugačiji ljudi. Obratiti se znači ostaviti svaki grijeh i živjeti u duhu Isusovu. Zavist, mržnja, oholost, lijenost, podozrivost, pohlepa, podlaganje strastima, sve nas to drži zarobljenima u starom, neobraćenom čovjeku.

Reći ćete: Pa nismo baš toliki odmetnici i otpadnici! Točno. Međutim, iako, možda, ne činimo neke strašne grijehe, zar ne osjećamo koliko je u nama duh ovoga svijeta? Skloni smo lijenosti ili pretjeranom radu, isuviše puštamo na volju svome jeziku, zlim mislima. Osjećamo kako nas silno obuzima potreba za posjedovanjem, podložni smo ovisnostima o zabavi, piću, kocki… Zanemarujemo dobra djela, zanemarujemo molitvu. Ukratko, živimo kao da baš i nismo kršćani. Ako i nismo baš protiv evanđelja, ipak živimo mimo njega.

Obraćenje je, zapravo, trajan proces. To je kao u braku. Iako se mladi na početku njihova braka stvarno vole, potrebno je u braku tu ljubav neprestano njegovati. Ljubav koja ne raste, nužno propada.

Čovjek koji se uvijek iznova ne trudi oko svoga obraćenja, nužno nazaduje. Veli Isus dalje: Obratite se i vjerujte evanđelju! To je taj odlučni korak. Naime, svi mi vjerujemo u Isusa Krista, svi mi vjerujemo evanđelju i u crkvi ustajemo kad se evanđelje navješćuje. Međutim, ovdje se želi reći još nešto više: evanđelje bi trebalo biti naša osnovna životna odrednica. Evo, pogledajmo što se kasnije zbilo u današnjem evanđeoskom odlomku: Isus poziva prvu četvoricu učenika: Šimuna, kasnije nazvanog Petar i njegova brata Andriju, te malo kasnije Ivana i njegova brata Jakova. I njih četvorica ostavljaju svoj posao i svoje dotadašnje zvanje i kreću za Isusom.

To je za nas slika i pouka. U tome trenutku za ovu četvoricu ovaj je poziv bio važniji od svega. I nas Isus poziva da evanđelje stavimo iznad svega. A mi, eto, toliko puta hramamo na obje noge, kako to slikovito reče prorok Ilija. Jesmo kršćani, poštujemo svoje svetinje, ali ćemo u isto vrijeme rado pogledati horoskop, poslužiti se nekim praznovjerjima… Jesmo kršćani, ali ćemo lako žrtvovati i molitvu i nedjeljnu misu i vjeronauk i neke druge kršćanske dužnosti, jer velimo da smo preopterećeni i da nemamo vremena.

Vjerujemo evanđelju, ali nekako još više vjerujemo u novu i brzu zaradu. Jesmo kršćani, ali ćemo u pitanju predbračnog i bračnog morala i nemorala živjeti kao oni koji Krista ne priznaju. A što reći o pitanju zaštite života nerođene djece, o poštivanju starijih i obespravljenih, o izgrađivanju ozračja dobrote, povjerenja, mira i pomirljivosti, o poštenom i čestitom poslovanju?

U našem životu, hvala Bogu, uvijek ima prostora za preobražaj, za obraćenje, za ponovno otkrivanje ljepote i snage Evanđelja. Pri tome uvijek ostaje ona temeljna odrednica. Sada. Danas. U ovo vrijeme. Ne sutra, ne na ljeto, ne kada djeca poodrastu, ne onda kada otplatim kredit, ne onda kada odem u mirovinu. Veli pismo: Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa! (2 Kor 6,2b).

Vedar je i otvoren Isusov poziv: približilo se kraljevstvo nebesko. Obratite se i vjerujte Evanđelju. On nas na to poziva, on nam daje mudrosti i snage da tako i živimo. Iz dana u dan. Poput apostola, koji, istina, nisu bili besprijekorni, ali su se iz dana u dan trudili slijediti Isusa vedro i s povjerenjem. Oni su povjerovali Gospodinu, pošli za njim i na njima je Gospodin izgradio svoju Crkvu. Taj isti poziv on danas upućuje i nama. I na nama želi dalje izgrađivati svoju Crkvu u kojoj se ostvaruje njegovo Kraljevstvo: kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 24.01.2021. DO  31.01.2021. 

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak Margareta Ugarska; u četvrtak je sveta Agneza (Janja), djevica i mučenica; u petak Vinko Pallotti – svetkovina.

Sutra započinje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Središnje ekumensko slavlje bit će u subotu, 23. siječnja u 19 sati u crkvi Svetog Marka Križevčanina u Zagrebu.

Pallottijevo. U petak je svetkovina svetog Vinka Pallottija, utemeljitelja Družbe katoličkog apostolata. Svečano misno slavlje u predvodit će p. Tomislav Rukavina DI.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu, koja se trenutno nalazi u težem financijskom stanju. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

• Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak i srijedu od 18 sati u Pastoralnom centru.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 760 kuna, od toga na župni račun 500 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

Vincenzo Pallotti piše o misli vodilji naše Družbe „Ljubav nas Kristova pokreće“:

„Plemenita, žarka ljubav koja služi
mora nam biti najdubljim pokretačem u svakom radu.
Iz ljubavi prema Kristu radimo apostolski,
ne zbog urođenog poriva za stvaranjem i potvrđivanjem,
pa ni iz ljubomore ili taštine.
Svaki od nas mora se odlikovati ljubavlju.“

(preveo pater Jozo Ivić SAC)

Uoči svetkovine svetog Vinka Pallottija

PALOTINCI – DRUŽBA KATOLIČKOG APOSTOLATA
Societas Apostolatus Catholici – SAC

Družbu apostolskog života osnovao je rimski svećenik sveti Vinko (Vincenzo) Pallotti (Rim, 22. travnja 1795. – Rim, 22. siječnja 1850.), nakon što je duboko pogođen materijalnom i duhovnom bijedom stanovništva Rima pokrenuo niz apostolskih inicijativa (sirotište za djecu, poljoprivredna škola, večernje škole za radnike, duhovne vježbe, duhovna asistencija osuđenicima na smrt, njega bolesnika u bolnicama itd.), u čemu mu se pridružilo i više drugih svećenika i suradnika.

Djelo Katoličkog apostolata blagoslovio je 4. travnja 1835. kardinal Carlo Odescalchi te se taj datum smatra danom osnutka Družbe. Papa Grgur XVI. izdao je Družbi dekret pohvale 11. srpnja 1839., a Sveta Stolica je konstitucije konačno potvrdila 22. siječnja 1910. Zaštitnica Družbe je Marija, Kraljica apostola, a geslo su riječi sv. Pavla apostola: »Caritas Christi urget nos« (Kristova nas ljubav pokreće).

Palotinci (naziv po prezimenu utemeljitelja) su družba svećenika i braće koji polažu zavjete beženstva, poslušnosti, siromaštva, ustrajnosti, zajedništva dobara i duha služenja. Družba danas ima oko 2300 članova koji djeluju u oko 300 zajednica u 40ak zemalja svijeta na svim kontinentima. Palotinci se bave ponajprije misijskim radom, vjerskom izobrazbom odraslih i mladih te dušobrižništvom, a posebno polje apostolata predstavlja izdavačka djelatnost. Jedno od primarnih težišta njihova rada je suradnja s laicima.

U Hrvatsku prvi palotinac, flamanski svećenik p. Josef de Brant dolazi 1969. godine, pastoralno pomaže u župi Ivankovo kod Vinkovaca i postavlja temelje zajednici palotinaca u Hrvatskoj. Godine 1974. u župi Ivankovo Mladu Misu slavi p. Marin Plum, prvi Hrvat palotinac. Od te iste godine hrvatski bogoslovi umjesto u Njemačkoj studij teologije pohađaju u Zagrebu; u početku stanuju u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu. Prva kuća Družbe u Zagrebu je kanonski utemeljena 5. travnja 1975. uz kapelu bl. Leopolda Bogdana Mandića u Subotičkoj ulici 15 na Ljubljanici (danas župa Ljubljanica-Voltino). U kolovozu 1978. Družba je kupila veću kuću u Remetama (Remetski kamenjak 24) čiji je prvi rektor bio p. de Brant. Ta je kuća punih 20 godina služila ne samo kao sjedište Hrvatske delegature palotinaca (ustanovljena 11. siječnja 1978.) i dom za bogoslove, već je to bila kuća susreta mnogih palotinskih prijatelja i gostiju, mjesto prevođenja i izdavanja knjiga, sklonište za izbjegle i prognane u Domovinskom ratu te karitativna ustanova (u vrijeme rata Palotinski Caritas dnevno je opskrbljivao hranom oko 800 obitelji i osigurao i podijelio na stotine tona pomoći).

Dana 3. studenoga 1995. u Zaprešiću je osnovana župa BDM Kraljice apostola i povjerena palotincima. Punih pet godina kao bogoslužni prostor služilo je omanje atomsko sklonište u gradu, a prvi župnik p. Mijo Šibonjić stanovao je u iznajmljenom stanu zajedno s p. Željkom Lemaićem. Godine 2000. izgrađen je pastoralni centar, a 2004. godine i župna crkva koju je 7. svibnja 2005. posvetio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.

† pater Jozo Ivić SAC – „Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!“

P. Jozo Ivić rođen je u Tramošnici Donjoj 28. rujna 1954., a 2. listopada biva kršten. Ondje odrasta zajedno sa sestrom i dvojicom braće u vjerničkoj obitelji. Od 1962. do 1970. polazi osnovnu školu. U Zagrebu upisuje Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, stanuje u Međubiskupijskom sjemeništu i 1974. polaže ispit zrelosti.

Preko p. de Branta upoznaje palotince Južnonjemačke provincije i odlazi u Schwäbisch Gmünd, gdje je svladao njemački, a potom u untermercbaški novicijat, gdje studira filozofiju, te 9. listopada 1977. polaže prve zavjete. U Vallendaru započinje studij teologije kojeg u Zagrebu završava 1981. Doživotne zavjete polaže 5. listopada 1980. u Obermerzbachu, da bi 7. prosinca po polaganju ruku augsburškoga pomoćnog biskupa Manfreda Müllera bio zaređen za đakona u fridberškoj crkvi svetog Vinka Pallottija. Svećeničko će ređenje uslijediti 28. lipnja 1981. u đakovačkoj katedrali polaganjem ruku biskupa Ćirila Kosa.

Na papinskom sveučilištu Gregoriana stječe 1983. licencijat iz područja fundamentalne teologije. Prvo kao kapelan, a potom kao župnik (1984.-1995.) pastoralno djeluje u Vinkovcima gdje je unatoč zaprekama komunističkog režima uspio sagraditi prekrasnu crkvu posvećenu svetom Vinku Pallottiju. 80-ih preuzima službu delegata koju će vršiti do smrti.

Od 1995. do 2000. vrši rektorsku službu u Zagrebu. Nakon trogodišnjeg dušebrižništva u Vinkovcima, 2003. dolazi u Zaprešić, gdje će djelovati kao kapelan i učitelj novaka do 2015. Potom se vraća u Vinkovce te 2019. ponovo dolazi u Zaprešić. Više godina je predavao teološke predmete na Jordanovcu.

Na Veliku subotu 2020. godine, pretrpio je teži moždani udar, od čijih se posljedica neće oporaviti te umire u Vinkovcima 21. prosinca 2020. Na vinkovačkom groblju biva pokopan 23. prosinca, kada je održana i misa zadušnica koju je vodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Patra Jozu ćemo pamtiti po druželjubivosti, vedrini, duhovnosti, propovijedima, bezazlenosti i skromnosti. Mnogima od nas približio je Boga i vjeru Crkve katoličke te smo mu na tome zahvalni.

(N.B. Slika pokojnika bit će izložena u crkvi do 22. siječnja 2021.)

MISNE NAKANE 17.01.2021. DO  24.01.2021. 

Ženidbeni navještaj:  JOSIP RADOŠ i ANJA ŠTIMAC

Upisivanje misnih nakana. Od utorka možete upisati misne nakane za ostatak godine, do došašća. Upis se vrši u uredovno vrijeme župnog ureda, od 10 do 12 i 17 do 19.

Cjelodnevno klanjanje. U četvrtak će u našoj župi biti cjelodnevno klanjanje od 8 do 18:15. Za polusatnu molitvu pred Presvetim možete se upisati nakon svetih misâ u sakristiji.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu, koja se trenutno nalazi u teškom financijskom stanju. Župa se financira isključivo od vaših priloga.

• Ovaj tjedan se ispovijeda samo u petak od 18 sati u Pastoralnom centru.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 3235 kuna, od toga na župni račun 1700 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji nastavljamo u utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,7-11

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: »Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina! «

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Još ima među nama onih koji pamte teška vremena kada se veoma oskudno jelo i izuzetno teško živjelo. Manjak hrane, manjak odjeće, manjak odgovarajućeg životnog prostora, rat, progonstva, nepravde, nesigurnost… Međutim, nama je danas teško i zamisliti kako je strašno bilo prije više od dvije i pol tisuće godina židovskom narodu u prognanstvu. Ljudi su bili protjerani iz svojih domova i svoje domovine, lišeni svih svojih dobara. U tuđoj zemlji, kao pridošlice, jedva da su imali ikakvih prava i ikakvih sredstava za život. I onda prorok naviješta oslobođenje i povratak (Iz 42, 1-4.6-7).

Međutim, budući da je prorok, on naviješta još puno više: Božje spasenje nadmašuje puki povratak u domovinu. Gozba o kojoj je riječ, uvijek označava zajedništvo s Bogom i ljubav Božju. K tome – a to je najčudesnije – Božje obećanje se ne odnosi više samo na Židove, nego na sve koji Boga traže i za njim žude.

O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu

Evo, veli prorok: O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu… Židovskom narodu, ali i svakom čovjeku dobre volje koji je toliko željan i mira i pravde i sigurnosti i obične ljudske sreće, Bog nudi ispunjenje svih želja i to besplatno. Pri tome se naglašava da ljudi, nažalost, na drugim mjestima skupo plaćaju i hranu i piće koji ne utažuju ni glad ni žeđ. Prorok se ovdje, očito izdiže iznad jednostavnih ljudskih prohtijeva i govori o onoj dubokoj gladi i žeđi u nama koje ništa što je samo od ovoga svijeta ne može utažiti.

Kako li nam danas dobro pristaju ove riječi! Pogledajmo. Koliko novaca, vremena, živaca, truda, napora, neprospavanih noći koji puta trošimo na ono što, na koncu, ne može utažiti našu duboku nutarnju glad i žeđ. Ponekad stvarno teško i do iscrpljenja radimo. Događa nam se da zanemarimo i obitelj i prijatelje i rodbinu, da zanemarimo svoj kršćanski život i svoje vjerske dužnosti, da nas svakodnevica doslovno melje… Nikad dospjeti na vrijeme, nikad ostvariti ono što bismo htjeli. Postignemo i ostvarimo ovo i ono, ali nema u nama ni mira ni opuštenosti ni radosti.

Dalje Gospodin po proroku poručuje: Ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? To je poruka za naše vrijeme. Koliko god mi trošili vremena, novca, zdravlja, živaca na neke ovozemne probitke, to neće ispuniti naše srce. Ono oko čega se ovdje na zemlji trudimo, potrebno je za život, ali sama ta dobra ne mogu ispuniti naše srce, jer je čovjek u dubini svoje duše gladan i žedan mira, vječnosti; čovjekovo srce u potpunosti može samo Bog ispuniti.

Zato, kako veli Isus na drugom mjestu, valja nam tražiti najprije kraljevstvo nebesko i njegovu pravednost. Tada će naša duša biti mirna i ispunjena i tada ćemo se u jednostavnosti srce moći radovati svim ovozemnim ljepotama i običnim životnim radostima.

Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje

Koji je naš prvi korak prema svemu tome? Veli prorok: Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Zvuči jednostavno, a to je temeljno. Bog svoje čini: nudi nam besplatno svoje darove, prima nas kao svoju djecu, unatoč svim našim grijesima. Međutim, očekuje i naš doprinos. Potrebno je doista učiniti napor da se odreknemo svojih grijeha, da ne idemo svjesno i namjerno za onim što je zlo, da ne snujemo ružne i pakosne stvari. Kako možemo očekivati da boravimo u Božjoj blizini, a da u isto vrijeme svjesno činimo nepravdu, vrijeđamo svoje bližnje i upropaštavamo sami sebe? Nažalost, nitko od nas ne može biti besprijekoran, ali se nikada ne bismo smjeli miriti s vlastitim zlim nakanama, namislima i činima.

Ti si Sin moj! Ljubljeni!

Čuli smo danas. Isus, Jaganjac Božji koji uzima grijeh svijeta krsti se u Jordanu. Pokazuje nam put kako treba prati svoje grijehe, kako se treba Bogu u potpunosti obratiti. I sad se događa velika promjena, velik iskorak. U Starom zavjetu Bog obećava svakom čovjeku dobre volje da će biti gost na njegovoj nebeskoj gozbi. A danas, u svojemu Sinu Bog daje puno više: u Kristu svi postajemo ljubljena djeca Božja.

Onaj glas s neba: Ti si Sin moj! Ljubljeni! Bog upućuje svakome od nas. Veli: Ti si sin moj! Ti si moja kći! Sin je Božji uzeo našu ljudsku narav, da bi nas po svojoj smrti i uskrsnuću učinio dionicima svoga božanstva. Po krštenju smo već postali djeca Božja. Bog nas poziva da – kao sinovi i kćeri – budemo gosti za njegovim božanskim stolom. To, evo, danas i činimo na ovoj svetoj misi, znajući da će se ovo što u otajstvu slavimo u potpunosti ostvariti u vječnosti.

Dao Gospodin da se okanimo ispraznih stremljenja, da ostavimo svoje grijehe pa da živimo kao njegova djeca, da bismo jednoga dana – u vječnosti – dospjeli do njegove vječne gozbe, gdje neće biti ni suza ni jauka ni boli, gdje će Krist biti sve u svemu, gdje ćemo Boga gledati onakvog kakav jest i gdje će naše srce – konačno – biti smireno i u potpunosti ispunjeno. Jer, znamo, Bog nas je stvorio, u njemu živimo i njemu idemo. Neka tako i bude. Amen.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 20.12.2020. DO  27.12.2020. 

Ženidbeni navještaj:  JOSIP RADOŠ i ANJA ŠTIMAC