Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Bogojavljenje, Sveta Tri Kralja – svetkovina, u srijedu je Gospa od Brze Pomoći.

Danas se u Republici Hrvatskoj održava drugi krug predsjedničkih izbora. Izađimo na izbore i ispunimo našu građansku dužnost.

Blagoslov vode na Bogojavljenje. Na svetkovinu Bogojavljenja, pod svetom misom u 10 sati, bit će blagoslov vode.

• Pozivamo vas na predstavljanje knjige Kratki espresso, Nine Raspudića. Zbirka kronološki, u dvije knjige “Kratki espresso 2016./2017.” i “Kratki espresso 2018./2019.”, obuhvaća 186 kolumni u kojima se na osebujan način obrađuju aktualne političke, društvene, kulturne, sportske i druge teme u Hrvatskoj i svijetu. Knjigu predstavlja autor u ponedjeljak, 13. siječnja u 20 sati u Pastoralnom centru. Ulaz slobodan.
• Božićni koncert. U subotu, 11. siječnja u 20 sati, u našoj će se župi održati božićni koncert. Nastupaju naši župni zborovi i gosti. Odazovimo se i podržimo naše zboraše! Plakat se nalazi na oglasnim pločama.
• Župni izlet i skijanje. Najavljujemo ovogodišnji izlet i skijanje, u subotu, 1. veljače na skijalište Trije Kralji, u Sloveniji. Cijena je 100 kuna po osobi i 300 kuna za cijelu obitelj. U cijenu će biti uključen i ručak. Detalji naknadno. Prijaviti se možete od utorka u župnom uredu.
• Blagoslov obitelji se nastavlja. Ovotjedni raspored možete pogledati u listiću.
• Skupne mise od ove godine slavimo utorkom i petkom u 19 sati.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,1-18

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJA ČITANJA

Sir 24,1-2.8-12

Ovaj himan Mudrosti Božjoj predstavlja središnji tekst i vrhunac Knjige Sirahove. Izgovara ga sama Mudrost u jeruzalemskom hramu tijekom liturgijskog skupa. Okupljenom narodu ona se obraća poput žene i obznanjuje im svoje božansko podrijetlo, veličinu i kraljevsko dostojanstvo. U najužoj je vezi s Bogom, od Njega izlazi i s Njime je stvarala svijet. Dominira cijelim kozmosom i vlada svim narodima. Štoviše, ona prebiva u Bogu i pred Njegovim nebeskim skupom uživa čast. Iako ovako uzvišena, istovremeno je prisutna i u Božjem Izabranom narodu. Gospodin je ne uskraćuje svojima! Od iskona Bog joj je namijenio povlašteno prebivalište u Izraelu – na Sionu.
Tekst doslovno govori o šatoru (grč. skene) a evanđelist Ivan će za Riječ (grč. logos; po Pavlu Božju Mudrost) tijelom postalu doslovno reći da se ušatorila (eskenosen) među nama. U nje je duh čovjekoljubiv i rado se nastanjuje među ljudima ondje gdje joj Bog odredi. Iako nadilazi povijest, u nju ulazi i preoblikuje povijest Izabranog – a preko njega – i svih drugih naroda. Naš tekst je predstavlja u svećeničkoj ulozi, gotovo da je poistovjećena s Izraelovim bogoštovljem. Njome i u njoj Izabrani narod obraća se Bogu i njezinim svjetlom ulazi u bogatstvo Njegove riječi, otkriva Njegove putove. Ide bliže Njemu.

Ef 1,3-6.15-18

Drugo čitanje donosi dio hvalospjeva kojim Pavao kontemplira Kristovo djelo spasenja i pokušava ga sažeti te izraziti osobni odnos prema njemu. Hvalospjev je sročen u tri strofe a svaka od njih završava isticanjem na hvalu slave Njegove. Prvom – koju čitamo ove nedjelje – slavi Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista, drugom Krista a trećom Duha Svetoga. Slaveći u prvoj Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista,
Pavao ističe ono što je učinio za nas. Sučelice prvom čitanju koje prikazuje silazak Božje Mudrosti među ljude, ovdje imamo kretanje u suprotnom smjeru: Bog nas „uzdiže“ blagoslivljajući nas na nebesima. Zapravo, u drugoj strofi pojašnjava da će u Kristu biti uglavljeno sve – i na nebesima i na zemlji. Božji blagoslovljenici ulaze u ovo sve prožimanje neba i zemlje. To je konačni učinak dara Božje Mudrosti – Krista!
Pavao u svojoj molitvi, koja slijedi u drugom dijelu drugog čitanja, najprije zahvaljuje za dotadašnji pozitivan odgovor Efežana na ovaj Božji dar. I moli za dar Mudrosti kojom će spoznati ono što za Boga već jeste istina: slavna baština koju je pripremio onima koji uzvraćaju na Njegovu ljubav. Da spoznaju Onoga koji Jest i da u Njemu već i oni jesu!

Iv 1,1-18

Evanđeoski odlomak božićno otajstvo stavlja u širu perspektivu. Stojeći pred Proslovom Evanđelja po Ivanu čitatelj ima osjećaj da se nalazi pred nečim veličanstvenim što se ne da rascjepkati i složiti u pojedinačne pojmove; kao da je u ovim riječima zasjao zračak mističnog svjetla. Povijest svakog čovjeka, svakog intelektualnog i duhovnog hoda ovdje će pronaći iskru želje za vječnim koju je u ljudsko srce ugradio Vječni. Riječ razlikuje čovjeka od životinje; ona određuje njegovo biti i djelovati jer čovjek postaje riječ koju sluša, koja ga izgrađuje. Ivan pred čitatelja stavlja Riječ pisanu velikim slovom, onu koja je prisutna u najdubljem temelju stvarnosti. Ona je njezin temelj i smisao.
Riječ pretpostavlja dvije osobe koje ulaze u međusobni odnos, dijalog. Uz pretpostavku maksimalne blagonaklonosti obiju strana, ona se tada rađa iz ljubavi onog koji govori i prihvaćena je s ljubavlju onog koji je sluša.
Ako kaže Riječ tijelom postala i nastanila se među nama, time Ivan želi reći da in principio, u počelu naše stvarnosti nije neka slijepa nužnost ili čisti slučaj, nego jest Riječ kojom se Bog izriče i daruje čovjeku. In principio postojanja svega što vidimo jest Božja volja i ljubav kojom želi stupiti s čovjekom u odnos i zato mu upućuje svoju Riječ. Riječ bijaše kod Boga. To znači da je prije svake aktivnosti u neprekidnom zajedništvu s Bogom.
Kontemplacija i intimnost s Bogom prethode svakoj aktivnosti Riječi, pa i onako uzvišenoj kakva će biti Stvaranje koje će uslijediti. Stvaranje u svom temelju nema usamljenog Stvoritelja nego Boga koji je u sebi zajedništvo: dijalog-odnos Riječi i Boga. Nakon dosadašnjih snažnih izričaja o Riječi, Evanđelje ide još dalje i kaže I Riječ bijaše Bog. Jedinorođeni Sin prebiva u krilu Očevu! Kasnije će Isus izjaviti: ja i Otac smo jedno. Dakle, Riječ – koja je i sama Bog, prebiva s Bogom i prema Njemu je usmjerena – izvor je životnog daha čovjeku! Život i ljubav koje dijeli s Bogom, Riječ svojim dahom širi i želi nadahnuti sva stvorenja.
Ona stoga u stvaranjem utiskuje pečat različitosti i sposobnosti za odnos, za slušanje i odgovaranje, za prihvaćanje i odgovornost, za inteligenciju i slobodu. No, kao što je in principio okrenuta Ocu, tako je nakon Stvaranja Riječ okrenuta i svijetu. Dolazi mu kao Svjetlo da bi se okrenuo njoj i da kroz Riječ uđe u dijalog s Ocem. Da bi išao prema punini… Vrhunac Njegova dara jest da ono što ima kao Jedinorođeni Sin želi dati i nama – moć da postanemo djeca Božja.
Toliko je snažan duh zajedništva kojeg dijele Otac i Sin. Umjesto reforme – novo stvaranje! Naime, nakon što vjera otvori srce, Bog prolazi kroz čovjeka, kao što je u početku prošao iznad tame i kaosa. I za sobom ostavlja svjetlo – otisak svoje božanske naravi; dodaje čovjeku toliko svojega da Ivan ne zna kako to drugačije reći nego da je čovjek tada nanovo rođen, ali ne tjelesno nego ovaj puta – od Boga! Njegovo rođenje za naše rođenje!

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

BLAGOSLOV OBITELJI

Ostatak rasporeda će biti objavljen u nedjelju, 12. siječnja kad saznam tko će mi i u koje dane doći u ispomoć.

Oni kojima ne odgovara datum blagoslova, neka nazovu župni ured radi naknadnog blagoslova.

Krećemo u 9:30. Pauza je od 13 – 15:30.

MISNE NAKANE 05.01.2020. DO 12.01.2020.

Krštena  03.01.2020.  FRANKA KUŠTER

Blagdan je Svete obitelji.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Silvestar, papa; u srijedu je sveta Marija Bogorodica, svetkovina; u četvrtak su sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi; u petak je Presveto Ime Isusovo.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 9.303,75 kuna. Hvala vam!

Zbog zdravstvenih razloga jučer i u petak nisam mogao ići u blagoslov. Za te će obitelji raspored biti objavljen naknadno.

• U utorak je zadnji dan građanske godine. Svetom misom u 19 sati zahvalit ćemo Gospodinu za sva dobročinstva koja smo primili u protekloj godini.
• Na Novu godinu mise su u 11 i 19 sati. Nema mise u 8!
• Skupne mise od slijedeće godine slavimo utorkom i petkom u 19 sati.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 2,13-15. 19-23

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJA ČITANJA

Liturgijska čitanja o blagdanu Svete Obitelji naglašavaju u prvom čitanju odnos djece prema roditeljima, u evanđelju ono što roditelji čine za svoje dijete a u drugom iznose srž života kršćanske obitelji. Poštovanje prema roditeljima bilo je ozbiljno preporučano u starim mudrosnim tradicijama, kako kod Židova, tako i kod Grka te Egipćana i dr. U trima navedenima najuže su povezani pobožnost i odnos prema roditeljima. Knjiga Sirahova, koja je iza Psalama bila najčitanija knjiga među kršćanima, nije se trebala ugledati samo u ugledne učitelje mudrosti Staroga vijeka.

U Dekalogu, odmah nakon zapovijedi koji se tiču štovanja Boga, dolazi zapovijed poštovanja prema roditeljima, povezana s obećanjem ovozemaljskog blagostanja. Također i u Levitskom Zakoniku – odmah nakon poziva na svetost a već prije govora o obdržavanju subote – slijedi naredba poštovanja oca i majke. Sirah naznačuje nekoliko tipova povezanosti između poštovanja oca i majke te blagostanja djece: onaj tko tako postupa s roditeljima pravom može očekivati da će njega poštovati njegova djeca, onaj tko pruža poštovanje i pomoć nemoćnim roditeljima možda će se jednoga dana naći u njihovoj poziciji, ovakvo poštovanje jest jedan od načina iskupljenja vlastitih grijeha i, na koncu, time djeca zavrjeđuju roditeljski blagoslov a izbjegavaju da ih sustigne njihovo prokletstvo. Ono što vrijedno zapaziti jest kako su u ovim recima izjednačenog dostojanstva i poštovanja jednako vrijedni otac i majka.

Pavao Kološane upućuje kako ljubiti. Oni, od Krista ljubljeni, neka žive sedam odnosa koji promiču dobro bližnjih. No, to ipak nije dostatno. Čovjekov duh treba rasti, ići u visine i širine. Da bi rastao u ljubavi, mora produbljivati svijest o svojoj ljubljenosti, posvećenosti Gospodinu. Zato Pavao govori o bogatstvu riječi Kristove u vama! Tek nakon što je na prvom mjestu istaknuo življenje ljubavi i potom riječ Božju koja vjernikovom duhu daje disati novu svježinu, na koncu može govoriti o njegovu životnom jedinstvu s Gospodinom Isusom, o zahvaljivanju kao vrhuncu molitve. Kakvog bi smisla imalo zahvaljivati Darovatelju a nisam još uzeo darove? Pretpostavljajući ovakvo duhovno ozračje, Pavao u kratkim crtama riše obrise obiteljskog života. Iako su mentalitet i društvene konvencije zahtijevale ženinu podložnost muškarcu, gore naznačeni duhovni identitet muškarca priječio je da brak postaje išta drugo doli zajednica ljubavi muškarca i žene. Ne propušta istaknuti ni odnos prema djeci i pozvati na pažnju prema njima – oni su u svakom pogledu najslabiji članovi društva, ali u kršćanskoj obitelji ne smiju biti zapostavljani ili na bilo koji način tlačeni. Ljubav sve preporađa i oživljuje u novom svjetlu – i grešnika pred Bogom i ljude jedne pred drugima!

U evanđelju kretanje Isusove obitelji preneseno je do u detalj i k tome potkrijepljeno navodima iz Sv. pisma. Kao da je svaki pa i najmanji detalj već naznačen u Starom zavjetu. Bijeg Svete obitelji u Egipat uklapa se u tisućljetnu tradiciju Izraelaca koji su upravo u Egiptu tražili utočište pred velikim nevoljama. Pojava snova te ime Josip upozoravaju čitatelja da tekst koji slijedi treba promatrati u svjetlu Izraelcima dobro poznatih događaja iz Knjige Postanka.

Kao što je patrijarh Josip sa svojom obitelji boravio u Egiptu, tako će i Josipova obitelj sići u Egipat. Kao što je Bog brinuo o Josipu Egipatskom, tako anđelove intervencije Josipu na jasan način svjedoče konstantnu Božju brigu i prisutnost u zaštiti Svete obitelji. No, ovdje imamo i drugu usporednicu. Isus, poput Mojsija nekoć, na čudesan način biva izbavljen od masakra i bježi ispred faraona svoga vremena. Ako Matej u prvom poglavlju rodoslovljem Isusa predstavlja kao vrhunac Izraelove povijesti, ovdje je Isus proživljava i u sebi rekapitulira. On je ovdje poistovjećen sa Izraelom da bi kasnije bio predstavljen kao prvina restauracije cijelog Izraela; u Isusu su tako prikazani koncentriranim i kondenziranim povijest Izraela. Kao što je Mojsije dijelio usud svoga naroda, tako i mali Isus putuje putovima povijesnog Izraela kako bi, poput Mojsija, jednoga dana postao njegov osloboditelj. Valja uočiti da je s Isusom na putu Njegova obitelj.

On je dio obitelji koja proživljava drame na putu iz ropstva u slobodu. Na specifičan način ovdje nam je predstavljen sukob između kulture života i kulture smrti. Herodova okrutnost (ubio je tri svoja sina i dao zadaviti suprugu) postala je poslovičnom tako da je sam car August običavao reći: bolje je biti Herodovo svinjče (grč. hus) negoli sin (huios).

Oni koji na svijet donose ono najbolje moraju bježati pred neobuzdanim silnikom. Na jednoj je strani sebičnost i brutalnost, a na drugoj snovi. Na jednoj strani je oružana sila a na drugoj snovi, od kojih ne postoji ništa krhkije. Josip se budi sa snom Božjim. Na Božju volju ne uzvraća riječima nego tijelom/djelom: odgovor je on sâm koji, izvršavajući je, daje joj svoje tijelo/djelo. Božji san, čak i ako se čini nemogućim, na koncu se uvijek ostvaruje. Snovi, iako krhki, Gospodinu su dovoljni da upravlja tijekom povijesti kako bi ostvario svoj naum spasenja. Radosna je to vijest i poziv svakoj obitelji da prepoznaje prisutnost Sv. Obitelji koja s njom putuje životnim raspućima, iz ropstva u slobodu, iz tuđine u svoj zavičaj u borbi za očuvanje života – dara Božjeg.

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

BLAGOSLOV OBITELJI

Ostatak rasporeda će biti objavljen u nedjelju, 5. siječnja kad saznam tko će mi i u koje dane doći u ispomoć.

• Oni kojima ne odgovara datum blagoslova, neka nazovu župni ured radi naknadnog blagoslova.

MISNE NAKANE 29.12.2019. DO 05.01.2020.

Krštena  28.12.2019.  NELA KUNDER

I ovog Božića Isus jednako želi doći svakom čovjeku, roditi se u njegovu srcu, ponuditi mu spasenje. Ali što se od Isusova rođenja do danas promijenilo? I danas ima nebrojeno onih koji nemaju krova nad glavom, koji su siromasi, koji gladuju, koji ništa ne znače, umiru u ratnim sukobima, na rubu su društva koje za njih ne vodi brigu i nemaju za njih mjesta, jer su suvišni, smetaju… Njima su pridruženi i proganjani zbog vjere, poštenja, istine, čestitosti, pravednosti… Oni danas proživljavaju ono što je Isus svojim boravkom među ljudima od mnogih proživljavao – odbačenost.

Gdje Isusa danas naći, kako ga primiti i omogućiti mu da se rodi i u mojem srcu? Isusa ćemo i danas naći, kao i nekada u Betlehemu, upravo među odbačenima, suvišnima, jadnima, zapravo u njima. Tko primi i jednoga od tih najmanjih, najpotrebnijih i posluži mu, primio je samoga Isusa, omogućio mu da se rodi u njegovu srcu i donese mir, radost, da se dogodi Božić, spasenje. To su isto doživjeli i ponizni pastiri, kao i mudraci koji su iskreno tražili spasenje i otkrili ga u malenom, potrebnom Djetetu. To su kroz stoljeća doživljavali mnogi čineći dobro najpotrebnijim ljudima, pa makar su zbog toga i trpjeli. Nije bilo uzalud. Njihova je nagrada Bog, kao što će biti i naša, ako otvorimo oči svojega srca i prepoznamo u sebi ono što nam stoji na putu te božićne radosti – grijeh, sebičnost i zatražimo oprost, pomirenje s Bogom i čovjekom. Tada ćemo lakše prepoznati u svakom patničkom licu Isusa samoga. To želim da se u ostvari u vašim životima ovoga Božića.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,1-5.9-14

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što ­postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!«

Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJA ČITANJA

Do prije pedesetak godina, kroz duga stoljeća, čitao se proslov Ivanova evanđelja na svakoj misi poslije pričesti. Ne ulazeći u povijesne razloge ovog običaja, očito je da Ivanov proslov ima posebnu težinu. Slobodno možemo reći da je u njemu na svoj način sažeta čitava povijest spasenja. Evo, danas, na Božić, Crkva nam predstavlja početke našega spasenja upravo ovim evanđeoskim odlomkom (Iv 1, 1-18). Posebno ćemo promotriti samo tri riječi, tj. tri rečenice.

Ivan započinje svoj proslov riječima: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga”. Evo velike tajne. Vječna Božja riječ, vječni sin Božji od samih početaka, tj. od vječnosti jedno je s Bogom. Tu nam se već otkriva tajna Božjega trojstva. Po toj riječi, tumači Ivan, sve je stvoreno i sve je postalo. Ona je osnovno načelo postanka svega što je postalo, osnovni razlog opstanka svega što je stvoreno i što postoji. Ona, Vječna Božja Riječ svjetlost je i život svega što živi i postoji. I onda dolazi ono što zvuči nevjerojatno

Ivan veli: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama”. Tu se sukobljavaju dva grčka naoko nespojiva pojma. “Logos” – Riječ i “Sarx” – Tijelo. Ako znademo da je “logos” u grčkom jeziku pojam duhovnoga, božanskoga, onda riječ “sarx” – tijelo izgleda posve neprimjerena. Ta riječ znači tijelo, ali u onom najprizemljenijem smislu, tijelo kao “meso”, kao ljudsko tkivo. Te dvije riječi označavaju svu dramatičnost, svu posebnost, svu nevjerojatnost i nezamislivost onoga što se zbilo: vječni Božji Sin postaje pravi čovjek. Ne nekakav prividan čovjek, ne nekakav nadčovjek, ne nekakva mješavina ljudskog i božanskog, ne u tome smislu da bi njegovo božanstvo posvema potisnulo ono ljudsko u njemu.

Riječ Božja postaje pravi čovjek, “meso”, čovjek nama u svemu jednak osim u grijehu. Čovjek koji se i smije i plače, koji tuguje i koji se veseli, čovjek koji ima prijatelje i neprijatelje, čovjek koji može biti i umoran i gladan i žedan, koji voli doći na odmor kod prijatelja, koji ima učenika kojeg je (posebno) ljubio.

Čovjek, kao ti i ja. A u isto vrijeme Bog. To je utjelovljenje, to znači rođenje Sina Božjega. Bog se u svome sinu priginje k nama, prilazi nam, pruža nam svoju ruku, daje nam svoje srce, predaje nam svojega Sina.

I, konačno, Ivan veli: “Od punine njegove svi mi primismo i to milost na milost” To je razlog utjelovljenja Sina Božjega. Došao je da nas učini dionicima svoje božanske naravi, da nas učini članovima svoje božanske obitelji. Tako Pavao veli: Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite (2 Kor 8,9).

To je ona čudesna razmjena o kojoj govori i današnja misna molitva: Sin je Božji od nas uzeo našu ljudsku narav, da bi nas učinio dionicima svoje božanske naravi. Zato stari slikari slikaju Isusa u plavoj haljini zaogrnuta crvenim plaštem, jer je plava boja, boja božanskoga, a crvena boja, boja ljudske naravi.

Tako je naše slavlje danas dvostruko. Slavimo utjelovljenje i rođenje Sina Božjega među nama, ali u isto vrijeme slavimo i naše predodređenje, naše izabranje i naše posvećenje. Zahvaljujemo danas Bogu za njegova Sina, a našega Brata, Isusa Krista. Zahvaljujemo Bogu što se njegov Sin među nama rodio kao maleno dijete, kao naš poslužitelj, kao onaj koji život svoj za nas predaje.

Zahvaljujemo Bogu što nas čini dionicima božanskog života njegova Sina. I molimo ga. Molimo ga da nam dade snage, mudrosti, ustrajnosti i ljubavi da tako proživimo ovaj život, da budemo njemu slični u dobroti, jednostavnosti i ljubavi, da budemo njegova živa slika, da bismo se onda jednoga dana u blaženoj vječnosti mogli u punini radovati s njime i sa svima svetima.

dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu 
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

RASPORED MISNIH SLAVLJÂ U BOŽIĆNOM VREMENU

*na Novu godinu nema mise u 8:00!

BLAGOSLOV OBITELJI

Ove je godine blagoslov obitelji nešto drukčiji. Zbog zdravstvenih razloga i želje da više vremena provedem u obiteljima, tempo je laganiji. Budući da ću ispomoć dobiti tek u siječnju, molim za strpljenje i razumijevanje. Tako da je ovdje samo prvi dio rasporeda.

Ostatak će biti objavljen u nedjelju, 5. siječnja kad saznam tko će mi i u koje dane doći u ispomoć.

• Oni kojima ne odgovara datum blagoslova, neka nazovu župni ured radi naknadnog blagoslova.

Treća je nedjelja došašća.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u subotu je sveti Petar Kanizije, prezbiter i crkveni naučitelj.

Danas je spomendan blaženih Drinskih mučenicâ. Spomendan se zbog prednosti nedjelje ispušta.

Božićna ispovijed će biti u četvrtak, 19. prosinca u 17 sati. Dođimo i izmirimo se s Gospodinom.

• U petak ćemo unijeti i okititi borove u crkvi.
• Generalno čišćenje. U subotu ćemo imati generalno čišćenje crkve i pastoralnog centra. Molio bih one koji mogu, da dođu u subotu od 8 sati i pomognu u čišćenju.
• Slijedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.
• Godišnji blagoslov obitelji i domova. Raspored za slijedeći tjedan možete pročitati u listiću. Ostatak rasporeda ćete dobiti u božićnom izdanju listića, koji će u toku tjedna doći na vaše adrese.
• Katolička malonogometna liga – izvješće. U rujnu, 2019. godine, započela je Katolička malonogometna liga, koja ove sezone broji 10 ekipa iz raznih župâ zagrebačke nadbiskupije. Utakmice su se odigravale svake subote prijepodne u sportskoj dvorani TEŽ te se dosad odigralo 9 kola u kojima je sudjelovala i ekipa Marije Kraljice apostola, sastavljena iz naše župe te župe Svetog Vida iz Brdovca. Momci su pokazali izniman talent i sportski duh, fair play, ali i borbenost, a sve to rezultiralo je velikim brojem golova koji su im donijeli bodove te tako osigurali plasman 3. mjesta na tablici poretka. Sa samo 2 boda manje od prve ekipe na tablici, naši dečki zatvorili su jesenski dio sezone. Početkom ožujka 2020. godine, započinje proljetni dio sezone kada će ekipa sa još više žara pokušati osvojiti naslov ovogodišnje Katoličke malonogometne lige.
• Ispovijed bolesnika će biti u toku narednog tjedna.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 11,2-11

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.
I blago onom tko se ne sablazni o mene.«
Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! «

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJA ČITANJA

Usred teškog stanja poharanosti, prorok Izaija najavljuje procvat (Iz 35, 1-6a.10)! Južno kraljevstvo je imalo dugu povijest sukoba s Edomom. Kulminirala je kada se 586.g. pridružio Babilonu u opsadi Jeruzalema i zapriječio hodočasnicima put kroz svoj teritorij. Izbacujući Edom sa svog teritorija, Juda će dobiti pristup željenom teritoriju i izvorima vode, a hodočasnici će nesmetano u Jeruzalem.

Prvo čitanje opisuje nastupanje obrata i procvat kojim priroda pozdravlja blizinu Slave Gospodnje jer je otvoren put ka Jeruzalemu. Pustinja će procvasti kao najšareniji i najbujniji dijelovi one regije – Karmel, Libanon i Šaron. Koliko god začudna bila obećanja ovih redaka, kako bi drugačije mogao na stvari gledati onaj tko je primio obećanje od Stvoritelja? I čovjekove nevolje će iščeznuti. Bolesti, bez obzira koje prirode, zapravo su jenjavanje života i nadiranje smrti. Božja blizina znači novi povratak života i ustuk smrti. Ovaj preokret ne može ne biti praćen radošću i klicanjem. Tamo gdje je zaista Gospodin prisutan, nastaje radost! Božjoj hitnji da spasi Izraelce, odgovara hod hodočasnika: oni će svetim putem u Jeruzalem. To je slika boguusmjerene životne orijentacije novog naraštaja – dok se kažnjeni naraštaj deportiran kretao prema Babilonu, hodočasnici idu u suprotnom pravcu, sve dublje u blizinu Božju. Kako bi živi Bog mogao napustiti one koji za njim čeznu? Kako bi blizina njegove snage mogla ostaviti stvari, pa i tragediju pustoši, nepromijenjenom?

Ovom blizinom Božjom nadahnuta je i odlomak Jakovljeve Poslanice koji susrećemo u drugom čitanju (Jak 5, 7-10). Poziv na strpljenje po uzoru na ratarevo iščekivanje uroda podsjeća na Isusovu prispodobu u Mk 4,26-30, koja je bila usmjerena protiv nastojanja za stvaranjem čiste zajednice, bez onih koji presporo napreduju u kršćanskom životu. Nasuprot onih koji bi odmah presudili drugima, apostol Jakov poziva na strpljenje: kao što ratar nakon što je učinio svoje može mirno čekati vrijeme žetve, tako kršćanin nema potrebe za ishitrenim suđenjem drugima – sudac je blizu!

Autor poslanice, iako bespoštedno kritizira bogate i one koji su pristrani u njihovu korist, siromašnima i obespravljenima ne može reći drugo nego: strpite se! Baš kao i ratar! Jer „strpljivost je ono u čovjeku što najviše nalikuje postupku kojeg priroda koristi pri svojim mijenama“ (Balzac). Ona je „sestra nade jer u sebi sadrži pouzdanje da čvorovi mogu biti razriješeni a ne samo presječeni mačem i da ljudi mogu ponovno početi vjerovati jedni drugima i promijeniti se…“ (G. Ravasi) Kao što je period pred izlazak iz Egipta, u kojem je Gospodin čudesima urazumljivao faraona, od Izraelaca iziskivao strpljivo podnošenje teškoća prije konačnog oslobođenja, tako je i za primatelje Jakovljeve poslanice strpljivost znak vjernikovog pouzdanja u Boga. Njegova bliskost s Onim koji je blizu!

Prošle nedjelje Ivan Krstitelj uputio je poziv na obraćenje a danas je pred nama je njegov osobni primjer (Mt 11, 2-11). Prošle nedjelje predstavio se kao odlučan i besprijekoran čovjek: pokreće mase i to ne samo nekim demagoškim krilaticama nego i sebe i druge usmjerava, otvara nečem novom. Predvodi ljude u pohodu u susret novini Kraljevstva Božjega. Znači, on je čovjek otvoren i hrabar. Čak sam Isus prema njemu gaji duboko poštovanje. Ali, ipak ga mora pozvati da preispita svoje mišljenje. Zašto?

Odgovor na ovo zašto duboko dira i naš vjernički život. Ivan je zatvoru, spočitavao je nemoralni brak kralja Heroda. Možda je i slutio da iz okova neće izići živ… Kao i ostali, i on iščekuje Pomazanika, Spasitelja koji će uvesti konačnu pravdu, da Bog počne kraljevati. Pravde je bila žedna zemlja, žeđa je i Ivan u okovima, svi iščekuju oslobođenje. A onaj kojeg je on, Ivan, navijestio i krstio, hoda uokolo, druži se sa grešnicima, nikoga ne osuđuje, ne sažiže zlikovce, ne prijeti i ne svrgava okupatore… Ivanu se neizbježno nameće pitanje: jesi li Ti onaj obećani ili nam je drugog čekati? Ono je tim dramatičnije jer onaj kojeg je Ivan iščekivao neće ga osloboditi okova nego će biti pogubljen. A najavljivao je onoga koji će suzbiti grešnike i zlotvore. Tek kasnije, kad i Isusa ubiju, ponešto će postati jasniji Spasiteljev način postupanja: nije Ivana ostavio na cjedilu nego da se zapravo pridružio njegovoj sudbini. Kao i onom razbojniku na križu. Što to znači? To znači da i najveći među ljudima ne može svojim silama, ne može bez dara odozgor prepoznati da je Isus Spasitelj.

Bez dara Duha Svetoga ne mogu shvatiti na koji to način Isus spašava! I ako je čovjek po svom karakteru čvrst kao stijena a ne kao trščica, i ako je nepotkupljiv pa ne šetka u finom odijelu po velikaškim dvorovima i ako je u religioznom pogledu prorok, sve to još uvijek nije dovoljno da bi prepoznao ono što Isus zapravo jest. Tek onaj koji je usvoji logiku Kraljevstva, koju je primio darom Duha, tek on to može razumjeti. A Duh dolazi iz novih prostora koje čovjek po sebi ne poznaje – ne zna odakle dolazi i kamo ide…

Da bi ga čuo i doživio, mora biti spreman za nove prostore, za nova obzorja, nove vidike… Znatno drugačije vidike, u kojima se događaju „nemoguće“ stvari – u kojima Bog dolazi u djetinjoj dobroti. Novi, bolji svijet ne može se ugledati bez hoda u nova obzorja. Zato je i najmanji u Kraljevstvu veći od Ivana. Nije slučajno da je prvo što je Bog pokazao čovjeku bio dječji lik. Zato nije čudno da ni u Kraljevstvo neće ući nitko tko od nas tko ne postane kao malo dijete.

To je ono što Ivan nije razumio i zato nije shvatio zašto Isus umjesto da kažnjava grešnike, s njima jede i pije, zašto umjesto da obara silnike on postaje kao janje koje će biti odvedeno na klanje. Isus nije Ivanu poslao svoju legitimaciju. Govorio mu je o svojim djelima – ako je tolika dobrota došla među ljude, to znači da je došao Bog. Ona je miris kojim odišu Bog i oni koji su Njegovi. Sve je drugo čovjekova izgubljenost. Tapkanje u starom svijetu i propuštanje novog.

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

BLAGOSLOV OBITELJI

Kršćansko značenje blagoslova kuća i obitelji temelji se na božićnoj istini da se Bog udomio na zemlji. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi Božja prebivališta i zazivaju da se Bog ne iseli iz naših domova. Pjesnik Antun Gustav Matoš je to rekao vrlo dojmljivo: “Samo onaj je čovjek, tko je živa kuća Božja”. Stoga valja blagosloviti čovjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet – bili dom Božji.

Kod blagoslova obitelji možete dati prilog za župu i ministrante, ali on nije obavezan. Blagoslov i posjet obitelji jednako je vrijedan bez novca kao i s novcem, te kvaliteta blagoslova ne ovisi o visini iznosa.
Nemojte ostavljati ključeve susjedima. Blagoslov doma bez obitelji u njemu ne znači ništa.

• Blagoslov se nastavlja u petak, 27. prosinca.
• Oni kojima ne odgovara datum blagoslova, neka nazovu župni ured radi naknadnog blagoslova.

MISNE NAKANE 15.12.2019. DO 22.12.2019.