Druga je nedjelja došašća.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije; u petak je sveta Lucija, djevica i mučenica; u subotu je Liturgija kvatri.

Zbog današnje zapriječenosti slavlja, svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije prenosi se na sutrašnji dan.

• Započinje zimski kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen kršćanskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobročinstva. Kvatreni tjedan završava bogoslužjem kvatri u subotu, 14. prosinca.
• Krizma u našoj župi. U nedjelju, 3. svibnja u 11.30 sati, u našoj će župi biti podijeljen sakramenat Svete Potvrde.
• Upis misnih nakana za slijedeću godinu. Od utorka, 10. prosinca od 10 sati, možete upisati misne nakane. Do kraja ove godine jedna osoba može upisati po tri misne nakane, a nakon 1. siječnja i više, ako bude slobodnih terminâ.
• Godišnji blagoslov obitelji i domova. Ove ćemo godine s blagoslovom krenuti prije Božića, za tjedan dana, u ponedjeljak, 16. prosinca. Raspored će biti objavljen slijedeće nedjelje. Oni koji su doselili u našu župu i još se nisu prijavili, a žele primiti svećenika u svoj dom, neka se jave u župni ured.
• Dvorac pod svijećama. U utorak, 10. prosinca, možete obići lužnički dvorac, osvjetljen samo svjetlom svijećâ, od 17 – 21 sat. Cijena ulaznice je 15 kuna za odrasle i 10 za djecu.
• U subotu, nakon zornice, polazimo na hodočašće u Mariazell i izlet u Graz.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 3,1-12

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJA ČITANJA

Za mene, kontinentalca, bilo je zanimljivo gledati kako se u Dalmaciji sadi vinova loza. Izgleda nevjerojatno. Napravi se procjep u kamenu, naspe zemlje, usadi cijep loze i to bi uglavnom bilo sve, barem kako se to nevještom oku čini. Da se na takav način može zasaditi i uzgojiti vinograd? Izgleda nevjerojatno. Pa ipak u tim naizgled nemogućim uvjetima loza se razvije, vinograd se rašiti i eto grožđa i eto vina – i to kakvog vina! Stvarno nas Božja priroda uvijek tako iznenađuje. Mnoge smo takve primjere susreli već u osnovnoj školi.

Isklijat će mladica

Prorok Izaija nam donosi sličan primjer (Iz 11, 1-10). Evo slike. Veliko silno drvo sasječeno. Do korijena. Do panja. Nikada više njegova ponosnog uzdizanja. Međutim, gle! iz panja niče mladica. I raste puno brže nego obična mladica – jer ova ima razgranano korijenje. Za proroka je to slika obamrlog Davidova kraljevstva. David je bio najznačajniji židovski kralj. Kada je kraljevstvo nakon njega sve više slabilo i kada je, na koncu, cijelo kraljevstvo bilo poharano, a najveći dio pučanstva odveden u prognanstvo, u narodu je stalno tinjala svijet o Davidovu kraljevstvu koje se ima obnoviti. I kad je narod bio najviše potlačen, kad je izgledalo da od Davidova kraljevstva ništa nije ostalo, prorok govori o Jišajevu panju (a Jišaj je bio Davidov otac). Veli: “Isklijat će mladica iz panja Jišajeva…” Prorok govori o tome kako će se narod vratiti iz prognanstva i kao će opet imati svoje kraljevstvo. Međutim, Izaija gleda još dalje. Govori zapravo o mesiji koji će uspostaviti Božje kraljevstvo, ono koje će zauvijek ostati.

Na njemu će Duh Gospodnji počivat

Mesija će biti posve drugačiji kralj. Veći i bolji čak i od Davida. “Na njemu će Duh Gospodnji počivat”, veli Izaija, “duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg”. To su osobine pravoga Kralja, Mesije, Krista Gospodina. To je velika poruka nade. Unatoč tolikoga zla u svijetu, tolikih nepravdi, tolikih ludosti i tolikih grijeha, Krist donosi i mudrost i umnost i savjet i jakost…

Vuk će prebivati s jagnjetom

Bog po Kristu čini ono što izgleda nevjerojatno. Prorok Izaija uzima neobičnu sliku. Veli, u Mesijine dane, “vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a dječak njih će voditi.” Duh Isusa Krista može promijeniti ljude i svijet. Samo on. Gdje god se nalazi neki drugi duh, tamo je nesloga, mržnja, zavist, tamo su otmice i nasilja, tamo je bezobzirnost, tamo je svaka vrsta nepravde, tamo je rat. Krist svojim duhom može i hoće preobraziti cijeli svemir.

Obratite se

Zato nam danas poručuje Ivan Krstitelj (Mt 3, 1-12): “Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo nebesko!” Time se rast mesijanskog Kraljevstva, Kraljevstva Božjega, stavlja u naše ruke. Prisjetimo se. Duh Isusa Krista počinuo je i na nama po svetim sakramentima. Mi predstavljamo Krista u ovome svijetu, što više mi smo “krist-jani”! Na nama je počinula Božja snaga i Bog nas čini kadrima donositi i pronositi njegovo Kraljevstvo. Kada je naš kršćanski život u pitanju, valja na umu imati slijedeće.

Prvo. Ne trebamo se uopće plašiti svojih slabosti niti biti malodušni zbog naših grijeha, naše nedosljednosti i naših slabosti. Ne govori li prorok da iz natrulog panja može i treba izrasti snažna mladica? Ne trebamo nikad pomisliti da je sve propalo. Ako smo i stotinu puta pogriješili, trebamo po stotinu i prvi puta započeti činiti dobro. Ako smo i stotinu puta radije tražili svoju ugodu nego da smo izvršavali zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ipak ćemo i po stotinu i prvi puta započeti ljubiti Boga svim srcem, a bližnjega kao sebe same. Velika je Božja snaga u onima koji ga traže, koji mu se predaju, koji mu povjeruju. Jer, Bog je uvijek jači od svakoga grijeha, od svake slabosti i od svake zle sile. Ta Bog i od mrtvih uskrisuje. Bog i mene može posvema, totalno preobratiti. Samo on daje snagu.

Drugo. Prorok veli da će na koncu Bog uspostaviti pravo. Zato se ne trebamo bojati ljudskih sudova. Grešnici smo? To znamo i to priznajemo pred Bogom. Pokušali smo činiti dobro pa je po zlu krenulo ili je krivo protumačeno? Bog vidi i zna. Iskreno se trudimo za neko dobro, a to kao da nema odjeka u srcima drugih ljudi. Bog zna i Bog vidi. Čini nam se da je moderno društvo zasađeno na nekim krivim temeljima kao što su potrošnja i užitak po svaku cijenu, kao što je egoizam i bezobzirnost prema drugima, čini nam se da su bez izgleda pokušaji da se u naše obitelji, u naše društvo zasade mladice ljubavi, strpljivosti, vjernosti, uzdržljivosti, praštanja, ljubavi? Ne bojmo se. Bog će već provesti svoj naum o Kraljevstvu Božjem. Zato, mudro je i korisno i dobro biti na Božjoj strani, ma kako to izgledalo bezizgledno. Ne bojmo se nikakvih ljudskih sudova. Činimo dobro, radi dobra, radi Boga, radi toga što to jedino ostaje i preostaje – sve do vječnosti.

Treće. Izaija govori o pomirenju, a Ivan o obraćenju. To, naravno, ovisi o nama, o svakom pojedinom od nas. Hoće li našim ulicama, slikovito govoreći, lutati čopor vukova ili lavova ili će, opet slikovito rečeno, to biti stado ovaca koje će u miru živjeti sa svim ostalima, ovisi samo o nama, odnosno o tome koliko dopuštamo Duhu Božjemu, Duhu Isusa Krista, Duhu Svetome da djeluje u nama i po nama. Samo o svakom pojedinom od nas ovisi hoćemo li jedni drugima biti vukovi i ovce. Čeznemo za dobrotom, mirom, ljubavlju, razumijevanjem. Čeznemo za društvom bez nasilja, bez mržnje, bez bezobzirnog iskorištavanja. Na nama je da ga, po Duhu Svetom, i ostvarujemo. Ako je Bogu moguće iz natrulog panja uzgojiti snažnu mladicu, ako mu je moguće pomiriti nepomirljive zvijeri, onda mu je itekako moguće – do čega mu je i stalo, jer su ono bile tek slike – sve nas učiniti podatnim oruđem svojega Duha po kojem on i može i hoće svijet preobraziti, dok Krist ne bude sve u svemu.

dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 08.12.2019. DO 15.12.2019.

Prva je nedjelja došašća.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Franjo Ksaverski, prezbiter; u srijedu je sveti Ivan Damaščanski, prezbiter i crkveni naučitelj ili sveta Barbara, djevica i mučenica; u petak je sveti Nikola, biskup; u subotu sveti Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 8.195,35 kuna. Hvala vam!

• Mise zornice u 7 sati. Sutra započinjemo s misama zornicama, kojima se na poseban način pripravljamo za Božić. Pozivam djecu, napose krizmanike i mlade te sve ostale, da se na ovaj način duhovno priprave za Isusov rođendan. Nakon mise svi ste pozvani na okrepu u Pastoralni centar uz čaj, kavu i kiflice. Kiflice nam i ove godine daruje Slastičarnica Lucijana.
• Svaki dan nakon okrepe uz piće i kiflice, treba sve te šalice oprati i dvoranu pripremiti za naredni dan. Da ne bi svakog jutra ostajale iste osobe, molim da se upišete za dežurstvo jedan od narednih dana. Popis se nalazi u velikoj dvorani pastoralnog centra.
• U crkvi svetog Ivana Krstitelja zornice su u 6 sati, a na Lužnici u 6:30 sati.
• Kateheza za mlade utorkom u 20 sati. Ovaj će utorak gost biti fra Vladimir Vidović iz župe Svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Fra Vladimir je voditelj pučke kuhinje, urednik časopisa Veritas te duhovni voditelj mjuzikla o svetom Antunu. Tema kateheze je Ispovijed – kako joj pristupiti i obaviti što kvalitetniji ispit savjesti.
• U petak je sveti Nikola, vjerojatno najomiljeniji svetac, ako se pita djecu. Tog će dana u crkvi u 17 sati biti podjela darova za djecu s područja naše župe koja ne idu u vrtić.
• Klizanje za male zboraše i ministrante. U subotu nakon zornice idemo na klizanje. Neka se roditelji djece koja namjeravaju ići, nakon današnjih misâ obrate sestri Heli radi prijave.
• U predvorju crkve možete kupiti adventske vijence te ostale uratke iz naše kreativne radionice. Sav prihod ide za osobe s poteškoćama u razvoju.
• Nakon misâ u 10, 11:30 i 19 sati možete kupiti ulaznice za Večer slavljenja, 8. prosinca 2019. s početkom u 18 sati. Cijena ulaznice je 40 kuna.
• Molio bih sve one koji idu na Adventsko hodočašće i izlet u Mariazell i Graz da ovaj tjedan uplate iznos od 270 kuna.
  
  

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 24,37-44

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.

Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.

Riječ Gospodnja.

KOMENTAR DANAŠNJEG EVANĐELJA

Nekada se i ovaj, kao i njemu slični odlomci NZ, propovijedao zastrašujućim tonom; prikazivala se cijela lepeza kazna Božjih koje nam On priprema. I onda, kao da nije dovoljno strašan, njemu su se u propovijedima dodavali još strašniji primjeri. Jer, smatralo se, treba čovjeku otvoriti oči za ono što ga čeka!

Istina je, treba otvoriti oči. No, kad ih otvorimo, onda vidimo da se sva ona katastrofična, horor tumačenja ovih Isusovih riječi, koliko god izgledala izgrađujuće, zapravo ne mogu nikako pomiriti, ne mogu biti u skladu a niti izražavati glavnu poruku knjige u kojoj se nalaze; njezin je naslov Radosna, Vesela Vijest – Evanđelje po Mateju.

Propovijedajući Radosnu Vijest, Isus je morao progovoriti i o konačnoj sudbini svijeta, o konačnoj sudbini svakog pojedinca. I onda se koristio apokaliptičkim načinom govora, koji je bio uobičajen za takve teme već u SZ i s kojim su njegovi slušatelji bili familijarni. Nakon što im je otkrio da će velebna građevina jeruzalemskog Hrama biti razorena – nad njom još i danas vjerni Židovi plaču kod Zida plača – njih je zanimalo kada i na koji će se znak to dogoditi (24,2-3). Pred Božjom Riječju čovjek kreće krivo: umjesto da pita – kako se to mene tiče, što je meni činiti? – oni su znatiželjni – kada i na koji znak? U svom odgovoru Isus će ispraviti njihov krivi pristup problemu.

I sada Isus počinje govoriti o zadnjim danima, počinje govor o svršetku ovoga svijeta i o osobnom svršetku pojedinca. No, Njemu nije na prvom mjestu tumačiti sadržaj suda, ne želi plašiti ni sa čime… Umjesto kada i kako shvaćenih na fotoreporterski način, On govori iz kuta onih koje voli. On brine za njih, želi reći ono što je za njih najvažnije.

A što je najvažnije? Znati da će čas doći iznenada. Eh, kad bi domaćin znao u koji čas lopov dolazi… Jasno, Bog nije lopov i ako On dolazi, onda ne dolazi ukrasti – zapravo, On je Domaćin. Kada bude došao, On će doći u svoje. Mi smo gosti, samo upravljamo onim što je njegovo. Ova slika provalnika, kako i sam Isus kasnije tumači, želi istaći samo kako je teško znati kad je onaj čas i teško će se biti staviti u pripravnost. Kako se treba ponašati Isusov učenik?

Kao što je i Noa jeo, pio, ženio se…neka i on čini tako. Neka živi lijepo sa svima ostalima. Jedino, kao i Noa, neka bude čovjek koji će, za razliku od ostalih, stalno slušati glas Gospodara svega svijeta. Neka mu uho uvijek bude budno. I kad dođu trenuci da treba uzeti neki drugi pravac, poći drugim smjerom, on će to onda učiniti. Onda mu čas neće biti na propast, onda neće ni Onoga koji je Gospodar doživjeti kao provalnika.

Zato Isus kao da govori svojima: budite mirni. U miru živite sa svima, lijepo radite i ništa ne brinite. Čas ne morate znati, kada i kako ne spada na vas, štoviše iznenadit će vas. Ali vi budite spokojni, radite u polju i mlinu; vaš Gospodin pozna svoje. Na vama je samo jedno: budite Njegovi. Budno promatrajte da li je On zaista vaš Gospodin. Ako jeste, mirno radite. On će već doći po vas. To je Radosna vijest, to je Evanđelje.

Da li je to baš tako? Nije li to prejednostavno, premekano, s obzirom da se ipak radi o koncu svijeta i osobnom svršetku svakog od nas? Da, ima nešto u nama što bi nas željelo osigurati da budemo na visini, da ne podbacimo u ozbiljnosti!

Ne, nije prejednostavno, nije premekano. Zašto?

Zato što nam Crkva ove Isusove riječi stavlja pred oči dok čekamo Boga koji dolazi kao Dijete. Stavimo slobodno u mislima današnje evanđelje pred Božićne jaslice, pred lice Djeteta koje će doći, i dobit ćemo pravi vidik. To je Advent! To je iščekivanje dolaska Gospodnjeg: biti budan da ne promašim dolazak Djeteta i sve ono što Dijete nosi sobom.

Baš Dijete? Da, Dijete jer Krist je isti: i jučer i danas i sutra i uvijeke… Ako želiš vidjeti suca, pogledaj Dijete! Ali Dijete ne sudi, ne osuđuje?! Baš tako – Dijete ne sudi! Sudimo i osuđujemo mi ljudi! Mi sudimo kako ćemo se postaviti prema Djetetu i svemu onom što je Njegovo u nama. Pa i na posljednjem sudu, kaže Mt, neće Isus odvagivati nas, suditi nas. Samo će iznijeti na vidjelo kako smo mi sudili Njega i ono što je govorio o ljubavi: kad smo susreli dijete, bolesnika, gladnog, usamljenog, kad smo zaobišli prezrenog…

Braćo i sestre, počinjemo svoj ovogodišnji Advent. Stavimo pred oči i dubinu i širinu i visinu: riječi današnjeg Evanđelja stavimo pred lice Djeteta. Suočimo se sa Djetetom, pustimo da ono što je njegovo oživi u nama; jer, ako ne postanemo kao djeca, Kraljevstva Božjeg nećemo vidjeti…

O, Dijete, dođi mi tako da bolje vidim Tebe, našeg Gospodina i sve koji su tvoji, sve što je tvoje u meni i oko mene.

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 01.12.2019. DO 08.12.2019.

Trideset i četvrta je nedjelja, ujedno i posljednja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Katarina Aleksandrijska; u subotu je sveti Andrija, apostol – blagdan.

Danas skupljamo priloge za župni Karitas.

U predvorju crkve možete kupiti uratke koje su napravile vrijedne ruke naše kreativne radionice. Sav prihod ide za osobe s poteškoćama u razvoju.

• Ispred crkve možete kupiti ulaznice za Večer slavljenja, koja će se održati u Pučkom otvorenom učilištu u Zaprešiću, u nedjelju, 8. prosinca 2019. s početkom u 18 sati. Nastupa Alan Hržica uz pratnju Vanesse Mioč. Cijena ulaznice je 40 kuna.
• Ostalo je još pet slobodnih mjesta za Adventsko hodočašće i izlet u Mariazell i Graz, u subotu 14. prosinca.

NEDJELJNO EVANĐELJE:  Lk 23,35-43

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!«
A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.«
A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«

Riječ Gospodnja.

KOMENTAR DANAŠNJEG EVANĐELJA

Izraelci su stoljećima gajili nadu u obećanoga Spasitelja. Kao što je Bog preko proroka negda pomazivao kraljeve tako će jednoga dana pomazati i obećanog Spasitelja. On će biti Pomazanik u punom smislu te riječi jer će u njemu biti punina snage koja je u svim prethodnim pomazanicima bila tek naznačena, kao u slici. Satrt će sve neprijatelje, pred njim će lizati prašinu. No, Pomazanik je sada na križu. Je li on onaj koga su očekivali? Nije na zlatnom prijestolju nego na stupu srama, nitko mu se ne klanja. Vrijeđaju ga i izruguju, umjesto dvorjanima i ministrima okružen je razbojnicima! Umjesto luksuzne odjeće potpuno je ogoljen, izložen podsmijesima. Nikoga nije pokorio niti to namjerava. Eh, da su Njegovi učenici znali što su iskali dok su govorili: daj da sjednemo jedan tebi zdesna a drugi slijeva… Nisu mu zasjeli zdesna i slijeva. Pobjegoše s Kalvarije…

Što duže pogled zadrže na raspetom, popljuvanom i ismijanom na križu, iščekivanja mnogih Izraelaca, ali i kršćana, sve više se kolebaju: zar je on obećani Pomazanik, Spasitelj? On, poraženi, koji ne može ni sebe obraniti, on koji nema nikakve moći? Narod stoji i gleda ga, htjeli bi shvatiti što se događa, ali ne mogu. Vjerski poglavari, koji bi im trebali stvar rasvijetliti, također ne vide. Upravo su oni Pomazanika umjesto na kraljevski tron doveli na križ!

Zašto Isus šuti? Zašto ne spasi sam sebe od križa a narod od Rimljana? Onda bi povjerovali! Povjerovali bi u koga? U Boga moćnog koji pobjeđuje i ponižava protivnike? Koji uzvraća udarac na udarac, koji izaziva strah? To nije Bog Isusa Krista! Time bi poništio svrhu poslanja koje je imao na Zemlji: pokazati svijetu lice Božje – da je On dobri Otac nebeski. Time bi Isus potvrdio sliku koju o Bogu imaju vjerski vođe i onaj dio naroda koji rješenje problema vidi u sili. Isus je, naprotiv, cijeli život propovijedao drugačijega Boga.

Bog u svojoj svemoći ne čini što god hoće, nego je prema svojim stvorovima neizmjeran i nenadmašan u ljubavi. Toliko ljubi da će učiniti sve kako bi čovjek rastao. Pa i služiti mu. Ne služe li roditelji djeci? Tako i On čini, i to prvi jer čovjek, pa i ljudski roditelji, tek su na Njegovu sliku! Svi ovi koji Isusa uokolo križa ismijavaju zapravo i sami su nosili križeve i služili svojoj djeci jer ih vole i brinu za njih, ali nitko od njih nije prepoznao istinu Njegova križa. Očevu bol. Ponižavaju Ga. Iako je nad Isusovom glavom natpis Kralj židovski, nitko od njih u tome ne prepoznaje istinu, misle kako se radi o ispisanoj poruzi pa se pridružuju ruganjem.

Tu je strahota ovoga prizora: Bog koji je raspet i šuti, ljudi koji gledaju i ne shvaćaju! No, strahota nije bila prisutna samo onoga dana. Traje i danas kad god se one koji su Isusovi progoni, lažno optužuje i blati ih svakakvim izmišljotinama. Ili, još gore, kada oni koji na sebe stavljaju znak Isusova križa srljaju prema prvim mjestima, gdje god onaj tko ispovijeda Isusovo ime gaji žudnju za dominacijom, mržnju…

Pokraj Isusa dva razbojnika! Prvi uopće ne shvaća što se događa; želi dolje s križa: neka ih Isus oslobodi nevolje! Ne primjećuje kako je upravo to zaslužio. Ne vidi kako ga i ovamo, u zasluženu kaznu osobno prati – Bog!                

U najtežim trenucima mu je blizu, čak i u sramotnoj i zastrašujućoj kazni križa! Sin Božji neće ustuknuti pred sramoćenjem i zastrašivanjem. Prvi razbojnik ne vidi i zato nema riječi zahvale; križ za njega ostaje samo mjesto muke i ništa više. I onaj drugi je razbojnik, ali ne očekuje privid spasenja, priznaje kako mu je na križu mjesto – tek sad je došao na svoje! Ovamo ga je doveo njegov životni put, bezbroj pogrešnih odabira koje je slijedio. No, upravo na križu doživjet će istinsko spasenja jer umije cijeniti Isusovu prisutnost u tim trenucima. Shvaća: Isus ne bi trebao biti pokraj njega, ali jeste. Zavolio je tu prisutnost, ugodno mu je Njegovo društvo. Priznaje ga Kraljem i želi biti s njim: sjeti me se kad dođeš u svoje Kraljevstvo!

Da bi stigao do Njegovih, opterećenih grijesima i besmislom, Sin Božji je i sȃm prihvatio križ. Preko križa dostiže svoje, dolazi do onih koji su na Njegovu sliku. Njima, u kojima ta slika blijedi, otkriva iskonsko lice Oca nebeskoga. Križ je, stoga, trenutak istine. S njega, mučnoga i krvavoga, blista neshvatljiva blizina i ljubav Božja: On je dobri Otac! Nije mu trebao naš aplauz. Želi istinu. Zato što je trenutak istine o najvećoj ljubavi, križ je Isusova kruna. Ljubav kraljuje! No, poradi toga što je trenutak istine, on je Njegovima ispit! Jer Isusu je križ bio raskršće na kojem se svrstao uz svoje – za nas. I Njegovi se pred križem svrstavaju – kroz život ići s Njime ili bez Njega. Za ljubav ili protiv nje. Za Njegovo kraljevanje u nama i po nama, ili protiv njega.

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 24.11.2019. DO  01.12.2019.

Trideset i treća je nedjelja u crkvenoj godini.

Slijedeća nedjelja je posljednja u ovoj liturgijskoj godini, a puni joj je naziv – Isus Krist Kralj svega stvorenja. Prvom nedjeljom došašća, započinjemo novu liturgijsku godinu.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Posveta bazilikâ svetog Petra i Pavla, apostolâ; u četvrtak je Prikazanje Blažene Djevice Marije; u petak je sveta Cecilija.

Slijedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.

• U petak, na spomendan svete Cecilije, zaštitnice zborašâ i crkvenih glazbenika, naš će Župni zbor uveličati večernje misno slavlje i proslaviti svoju zaštitnicu.
• U predvorju crkve možete kupiti uratke koje su napravile vrijedne ruke naše kreativne radionice i udruge Rubikon. Sav prihod ide za osobe s poteškoćama u razvoju.

• Najavljujemo Adventsko hodočašće i izlet u Mariazell i Graz, u subotu 14. prosinca. Jednodnevni program možete pronaći na oglasnim pločama, pročitati u listiću ili ga preuzeti u župnom uredu. Prijave počinju sutra, cijena je 270 kuna po osobi.

NEDJELJNO EVANĐELJE:  Lk 21,5-19

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«

Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«

Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.

No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.

Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.

Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Riječ Gospodnja.

KOMENTAR DANAŠNJEG EVANĐELJA

Današnja misna čitanja (Mal 3, 19-20a; Ps 98, 5-9; 2Sol 3, 7-12; Lk 21, 5-19) pred nas stavljaju temu svršetka svijeta. Tome trebamo pristupiti sa razumijevanjem i mudro. Sa razumijevanjem, da ne bismo olako prihvatili neke stvari, banalizirali ih i na kraju došli do krivih zaključaka. A mudrost trebamo zato da znamo vrednovati koliko je kraj važan: pogledajmo samo nekog majstora ili umjetnika – već na početku posla zna kraj, zna što bi na kraju trebalo biti; za cijelo vrijeme rada zna što hoće. S druge strane, onaj tko radi a ne zanima ga kraj – unaprijed već znamo kako će mu djelo završiti!

Luka, pišući svoje evanđelje, želi dati do znanja da je Isus bio jasno na liniji starozavjetnog učenja, kako je tvrdio da će nastupiti kraj svijeta i kako će izgledati. No, po pitanju raznih „proroka“ koji sve znaju pa i kada će kraj, on jasno kaže: Ne slijedite ih! Pazite, ne dajte se zavesti! Govori o tome da će biti ratova, pobuna, potresa, pošasti i raznih strahota – a kad ih uostalom nije bilo? Pa bilo ih je uvijek i bit će ih dok je ovog svijeta! Zapravo, govoreći o njima, Isus kao da kaže: da, svijet će još trajati – još će biti ratova i strahota, potresa; prije kraja koji će doći, ovih nevolja još mora biti i to ne malo!

Međutim, kada se radi terminu svršetka svijeta, Isus o tome ništa ne govori (za razliku i od mnogih svojih suvremenika koji su „znali“ kad će biti kraj a nije bio, kao i svih onih koji to kroz cijelu povijest oglašavaju – uvijek znaju kad je kraj a svijet usprkos njima traje tisućama godina). U Evanđelju po Marku Isus je otvoreno rekao da ni Sin ne zna kad će doći taj dan (Mk 13,32). Dakle, Riječ Božja je jasna: kraj će biti, ali kada – nije na nama da znamo. Ni Isus se ne trudi to precizirati.

Međutim, kada je u pitanju kraj svijeta, Isusu je od određivanja samog trenutka svršetka važnije nešto drugo. Kada malo bolje pogledamo sadržaj današnjeg evanđelja, vidjet ćemo da je toj drugoj temi posvetio više prostora. Naime, učenici pitaju kad će to biti, a Isus u više od pola odgovora ne govori o kad će biti, nego govori upravo o njima! Njemu su važniji oni, brine o njima!

Ne krije učenicima da će se i oni naći u tim strahotama i nevoljama. „Samo budi pobožan i dobar pa te neće stići nikakva nevolja“, nije Isusova teologija; on otvoreno kaže: progonit će vas, neke će od vas i ubiti! Međutim, ako će i biti strašno, u Njegovu govoru postaje sve jasnijom i jedna druga, itekako važna nit poruke: On je sa svojima, On svoje neće napustiti!

Najprije im kaže: ne plašite se! Ako vas i uhvate i predaju, ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti nijedan vaš protivnik. Isus će biti blizu, jako blizu svakom svom učeniku! Zapravo, malo dalje u Lukinu evanđelju, gdje u stvari završava govor o posljednjim događajima (jer naše čitanje donosi samo dio) Isus im kaže: Kad se sve to stane zbivati, ustanite i podignite glave! Isusov se učenik nema čega plašiti! Čak i pred koncem ovog svijeta on može biti miran!

Mir vam svoj dajem, rekao im je za posljednjom večerom, mir koji svijet ne može dati jer svijet lažova, smutljivaca, prevaranata, nasilnika, ubojica… on u sebi nema ono što će dobiti Isusov učenik. Kada otvori srce, kad upozna svjetlo i toplinu Isusove riječi, kad osjeti ljubav koji se u njoj nudi, Isusov učenik zadobiva mir. Jer on je otkrio život. (…a život je vječni ovo: da upoznaju Tebe…i Sina kojeg si poslao).

On sada zna po čemu je život – život, i bez čega život nije više to što bi trebao biti, iako se često naziva „život“. Bez onoga bitnoga, život se pretvara samo u životarenje.

Život je ono što je živio Gospodin Isus, ono zbog čega su ga ubili – tek je to život jer se pokazao jačim od smrti. O tome kakav je to život ponajbolje govore ljudi koji su ga osjetili, u sebe primili i više ga se nipošto nisu htjeli odreći.

Kršćanin, vjernik bi trebao biti onaj koji je u sebe uzeo taj život i koji će onda osvjedočeno moći reći svome djetetu: Sinko, nemoj živjeti svakako, nemoj živjeti pod svaku cijenu jer život zapravo nema cijene. Dobiva se besplatno, milošću Kristovom, a ne daje se nipošto. Jer bez njega življenje u trajanju od 20 ili 40 godina više, ostat će samo prazna ljuštura; samo uspomena na život.

Oni koji su Isusovi, oni to razumiju, oni zato čuvaju život; oni će i u onaj dan moći podići glave!

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

HODOČAŠĆE U MARIAZELL I GRAZ, 14. 12. 2019.

Program počinje adventski, na zornici u 7:00 sati. Polazak autobusa nakon mise u 8:00 sati ispred župne crkve. Vožnja kroz Sloveniju i Austriju do gradića Mariazell u kojem se nalazi najvažnije austrijsko svetište, posvećeno Mariji, Isusovoj majci. Povijest svetišta započinje davne 1157. kada benediktinski opat  šalje benediktinca Magnusa voditi pastoralnu brigu za tamošnje stanovnike. On je sa sobom ponio drveni kip Blažene Djevice Marije i smjestio ga u ćeliju ili sobu, na njemačkom jeziku – zell. S vremenom su se tu dogodila velika čudesa vezana uz pomoć BDM i tako se prostor oko kipa uređuje, a raste i crkva koja je danas velika, predivna bazilika sa srcem – ćelijom oko Gospina kipa. Mnogi okolni narodi, između kojih i Hrvati, već stoljećima hodočaste u ovo svetište. Godišnje oko 1,5 milijuna hodočasnika dođe u ovo svetište. Po dolasku (između 12:00 i 13:00) slijedi razgled bazilike i slobodno vrijeme za molitvu u svetištu. Zajednički objed u restoranu (kobasice ili gulaš + čaša vina ili pive ili čaša soka). Slobodno vrijeme za osobni razgled adventskog sajma s velikim adventskim vijencem. 

Oko 15:30 slijedi vožnja do Graza, jednog od najvažnijih i najvećih austrijskih gradova, s kojim smo u povijesti kao narod bili čvrsto povezani. Grad se nalazi na rijeci Muri u pokrajini Štajerskoj. Razgled: Gradska vijećnica – Rathaus, Hauptplatz – Glavni trg, katedrala, Murinsel. U slobodno vrijeme moguće se uspinjačom popeti do Schloßberga. Slijedi slobodno vrijeme za osobne programe i posjet nekom od sajmova. Oko 20:30 je polazak prema Domovini. Povratak kući u kasnim večernjim satima.

CIJENA PO OSOBI: 270 KN

MISNE NAKANE 17.11.2019. DO 24.11.2019.