Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je blaženi Gracija Kotorski, redovnik; u utorak je Posveta Lateranske bazilike – blagdan; u srijedu je sveti Leon Veliki, papa i crkveni naučitelj; u četvrtak je sveti Martin Tourski, biskup; u petak je sveti Jozafat, biskup i mučenik.

Danas nema susreta s krizmanicima.

Tečaj priprave za brak počinje sutra i traje do petka. Predavanja su od 20 sati u Pastoralnom centru.

Ovaj tjedan neće biti ispovijedi.

Mladi utorkom. Kateheza je u 20 sati.

• Sastanak Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća je u utorak, 9. studenog u 20 sati.

• U našoj župi u četvrtak počinje trodnevna duhovna obnova Dođi k Isusu po smisao života. Odvijati će se po sljedećem rasporedu:

  17:00 – kateheza i molitva

  18:15 – krunica s klanjanjem

  19:00 – sveta misa

  Nakon mise kratki molitveni program – posveta Srcu Marijinu, molitva za bolesne, štovanje relikvije svete Faustine. Voditelj je o. Marko Glogović.

• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Što učiniti da bi se neki proizvod uspješno prodavao? Prvi je uvjet taj da bude kvalitetan. Pravi marketinški stručnjaci će reći da je za mnoštvo proizvoda to tek poželjna, ali po sebi nebitna osobina. Za prodaju su važne prvenstveno dvije stvari: promidžba i pakiranje, tj. ambalaža. U svijetu prodaje nebitan je sadržaj. Važna je poruka koju netko uspije poslati. Pogledajmo samo kakvi se nekvalitetni proizvodi reklamiraju – i prodaju. Npr. čudesan pojas za mršavljenje. Svaki će liječnik reći da je to potpuno nekorisno i besmisleno, ali – reklama čuda čini.

Ne trebamo se previše ljutiti. Takvi smo mi ljudi. Često se povedemo za prividom, za izvanjskom pojavom. Međutim, veli nam danas Isus, ako ljude i možemo zavarati svojim prividom ispod čega nema ničega stvarnoga, Boga ne možemo prevariti. Isus govori o prividnim, izvanjskim vjernicima, koji bi se htjeli pokazati velikim Božjim službenicima. Pa veli: Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama. Isus često o tome govori.

Naime, posve je nebitno i nevažno što ljudi misle o mojoj pobožnosti. Bogu je posve nevažno hoće li se mojim imenom nazvati ulica ili trg u mome gradu, hoće li mi se na glavnom trgu kočiti brončani spomenik ili će godišnja nagrada za najčestitijeg čovjeka nositi moje ime. (…)

Ne varajmo se. U svakome od nas ima taštine i svatko od nas u sebi osjeća potrebu da ljudi priznaju naš rad, da nas hvale i da nam zahvaljuju, da nam dijele nagrade i povlaštene mirovine… I u vjerskom smislu rado ćemo isticati svoje zasluge: kako smo i u onim starim vremenima bili vjernici i kako to nismo skrivali, kako smo živjeli čestito, kako se nismo nečasno bogatili u ovih zadnjih dvadeset godina, kako smo posebni…, za razliku od onih koji su posve drugačije živjeli, itd., itd. Svi mi govorimo o skromnosti i poniznosti, a u stvari… Kad god tako razmišljamo i kad god tako postupamo, na nas pada ova Isusova osuda. Daleko smo od njega.

Isus ide korak dalje. Ako neki silnik i diktator stvara kult ličnosti te silom i nasiljem postiže da mu se ljudi klanjaju, to je svake osude vrijedno. Međutim, što reći kada to isto netko čini pozivajući se na Boga i izjavljujući da vrši njegovu volju? Time još dodatno Boga pogrđuje. Zato Isus, govoreći o pismoznancima koji se žele predstavljati kao veliki vjernici, govori da je u njihovu slučaju još gore to što proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava (Mk 12, 38-44). Možemo samo zamisliti o čemu je to bila riječ: radi se o onome što je i danas prisutno.

Kako u onom vremenu nije bilo nikakvih socijalnih zakona ni službi, udovice su bile podložne bijedi, siromaštvu i izrabljivanju bogatih. I onda je bilo takozvanih zelenaških kredita i onda su bogataši nalazili načina da dođu do atraktivnih nekretnina koristeći nečiju tragediju i nevolju. I eto, veli Isus, to su činili upravo oni koji su se htjeli prikazivati pobožnima i bogobojaznima.

Za takve nazovi-pobožne izrabljivače Isus strogo govori: Stići će ih to oštrija osuda. Hoće reći: svakoga nasilnika, lihvara i izrabljivača stiže osuda, ali onoga izrabljivača koji to skriva pod velom pobožnosti i bogobojaznosti stići će osobito oštra osuda, jer oni ne samo da gaze bližnjega, nego izravno Boga pogrđuju svojom lažnom pobožnošću.

Prisjetimo se. Nažalost, na mnogo načina čovjek može griješiti i o tome Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta opširno piše. Međutim, u cijelom Svetom pismu osobito se strogo govori protiv takozvanih socijalnih grijeha, protiv grijeha kojima se gaze sirote, udovice, stranci i pridošlice, ukratko oni koji nemaju nikoga do Boga koji bi ih pogledao i spasio. U tome smislu strašno zvuči prijetnja iz Knjige izlaska: Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad (Izl 22,21-23).

Zašto su to osobito teški grijesi? Kao prvo, naravno, zato što su takvim grijesima pogođeni oni koji se najranjiviji i nezaštićeni. A kao drugo, rekao bih, zato što se uglavnom čine u punoj svijesti. Pogledajmo. Koji puta čovjek može učiniti strašan grijeh u naletu strasti, u neznanju, u veliku strahu, zato što je bio zaveden, ili kad nije pri punoj svijesti… Međutim, kada je u pitanju prijevara, grabež, iskorištavanje slabih, tu je uvijek u pitanju puna svijest, sebičnost i zloća…

Ne bismo trebali upirati prstom u one za koje vjerujemo da su upravo na taj način došli do svoga bogatstva i svoga položaja u društvu. To oni znaju i zna Bog. Međutim, svatko od nas bi trebao pogledati koliko on sam na taj način griješi, koliko mi pokazujemo nerazumijevanja i bešćutnosti prema našim bližnjima. Znamo, svoju ljubav prema Bogu pokazujemo prvenstveno svojom ljubavlju prema bližnjima.

Neka nam Bog dade pronicavo, sućutno i dobrostivo srce da drugima činimo ono i samo ono što bismo htjeli da drugi nama čine: u svome susjedstvu, u prometu, na poslu, jer, veli Isus, sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se (Mt 7,2).

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 7. 11. 2021. – 14. 11. 2021.

Vjenčani 6. studenoga 2021.: KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Kršteni 6. studenoga 2021.:    MILA ZEC i NEO KLARIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak su Svi sveti – svetkovina; u utorak je Dušni dan – spomen svih vjernih mrtvih; u srijedu je sveti Martin iz Porresa; u četvrtak je sveti Karlo Boromejski, biskup.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 8593,30 kuna. Hvala vam!

Danas nema susreta s krizmanicima.

Apostolska pokorničarna izdala je Dekret o potpunom oprostu za pokojnike. Oprost za duše u čistilištu može postići onaj: a) tko pohodi groblje tijekom studenoga i moli za pokojnike; b) tko na svetkovinu Svih svetih i na Dušni dan pohodi crkvu ili oratorij i c) ondje ispovjeđen pristupa sv. pričesti, moli Oče naš, Vjerovanje i moli na nakanu Svetog Oca.

• Na svetkovinu Svih svetih u župi se slave dvije svete mise, u 8 i 19 sati. Sveta misa na Gradskom groblju je u 15 sati.
• Na Dušni dan slavimo svetu misu u 19 sati. Tada će biti i podjela križića obiteljima koje su u proteklih godinu dana izgubili nekoga od svojih najmilijih.
• Mladi utorkom. Početak kateheze bit će u 20:30.
• Na prvi petak se ispovijeda od 17:30 sati. U ispomoć nam dolaze pater Ivo Antunović DI i otac Danijel Hranilović.
• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
• U subotu, 6. studenoga je u našoj župi dan Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji. Pozivamo članove MVKO-a na zajedničku molitvu svete krunice, svetu misu i klanjanje.
• Tečaj priprave za brak će se održati od 8. do 12. studenoga s početkom u 20 sati u Pastoralnom centru.
• Sastanak Pastoralnog i Ekonomskog vijeća će biti u utorak 9. studenoga, u 20 sati.
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 100 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Više sam puta bio kod teško bolesnih pa i umirućih bolesnika. Bolesnik jedva da pokazuje znakove prisebnosti. Međutim, kada počnemo moliti Oče naš, redovito se vidi kako se bolesnikove usne malo pomiču. Očenaš je prva molitva koju naučimo (ako izuzmemo pobožne dječje pjesmice) a to je zacijelo i zadnja koju na ovome svijetu izgovaramo. Ono što je za nas kršćane Očenaš, to je za pobožne Židove molitva Š’ma Israel, to jest Čuj, Izraele, molitva koju smo čuli u prvome čitanju (Pnz 6, 2-6). Molitva je to koju bi Židov trebao triput dnevno moliti. Toliko je važna da je i Isus u cijelosti ponavlja u današnjem evanđelju (Mk 12, 28b-34).

Čuli smo kako glasi: Čuj Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. I onda se u tekstu koji danas nismo čitali govori o tome kako te riječi trebaju njima biti kao znak na čelu i kao zapis na rukama. Upravo zbog toga i danas Židovi kod molitve te riječi pišu na male svitke, stavljaju ih u kožnate tuljce i vežu na čelo i na podlakticu.

Prvi dio molitve naglašava da je Bog jedini Bog. Nema drugih. O tome govori i prva zapovijed. U povijesti izraelskog naroda to se pokazalo velikom kušnjom. Kako su okolni narodi bili mnogobošci i idolopoklonici, tako su se i neki Židovi – pa čak i njihovi kraljevi! – znali klanjati drugim bogovima i njihovim kipovima. Vjera u jednoga Boga temelj je i židovske i naše kršćanske vjere. Iako su prošla vremena drevnih idola, i danas je jednako važno naviještati da je samo jedan Bog. Pogledajmo: toliki među nama – što u šali što u zbilji! – vjeruje u horoskop u sudbinu, u uroke u magiju ove ili one vrste, u kineska i indijska vjerovanja… Nadalje, svi smo mi – ali baš svi! – skloni kao bogove častiti neke naše strasti.

Pa je onda nekome posao važniji i od Boga i od obitelji, nekome je njegova strast – alkohol, droga, klađenje – važnije od svih Božjih zapovijedi… Svi smo mi skloni zbog svoje komotnosti, lijenosti i ispraznih zabava zanemariti svoje ljudske i kršćanske dužnosti. Pogledajmo: jesmo li mi u stanju nekada reći: Ne, ja to neću učiniti zato što sam vjernik! Ili, koliko ću puta javno, jasno i glasno reći da su kršćanska načela za mene svetinja, te da, na primjer nedjeljom nipošto ne idem u kupovinu te da toga istoga dana idem na misu, pa makar stigli i gosti, pa makar moj ljubimac slavio rođendan, pa makar bilo svjetsko i europsko prvenstvo… A pogledajmo našega Gospodina Isusa: zato što je svome Ocu bio vjeran i zato što mu je to bilo apsolutno najvažnije, prihvatio je i samu smrt, baš zato što je htio Očevu volju vršiti uvijek i u svakom slučaju.

Kaže dalje molitva da Boga koji je jedan i jedini treba ljubiti. U prvi bismo mah mogli reći da je to pretjerano. Ljubav je osjećaj koji imaš ili nemaš. Mladi će reći da je ljubav slijepa.

Međutim, mi nešto ili nekoga volimo jer nam se sviđa, jer nam je u nečemu i po nečemu dobar. Vrlo mladi ljudi će se zaljubiti jer on ili ona imaju super frizuru ili jer je duhovit ili već ima neku osobinu koja im je lijepa i poželjna.

Međutim, pokaže li se da je ta neka poželjna osobina samo površna, zaljubljenost se brzo raspline. Kako to da su sveci stvarno, kako to veli današnje čitanje, ljubili Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom? Jednostavno. Božjom su milošću spoznali veličinu Božju i neizmjernost njegove ljubavi prema čovjeku.

U Bogu je sve znanje, sve stvorenje i sva ljubav. Sve ono što bismo mogli zavoljeti tek je blijeda slika Božje veličine, Božje savršenosti i Božje ljubavi. Prema tome, tko Boga traži, tko Boga – koliko je to ljudski moguće – spozna, taj ga nužno i ljubi. Bog je onaj koji me je u ljubavi stvorio. Bog me poučava i vodi, Bog mi daje mudrost i snagu, Bog daje smisao mojim mukama i nevoljama, Bog je za me pripravio vječne stanove, Bog me čini dionikom božanske naravi svoga Sina Isusa Krista.

Nitko i ništa na ovome svijetu ne može mi dati toliko koliko mi daje Bog, nitko i ništa na ovome svijetu ne može me voljeti više nego Bog, nitko i ništa na ovome svijetu ne može imati sa mnom toliko dobrote, ljubavi, strpljivosti i praštanja kao moj Bog. Kako da ga ne volim? Kako da mu se ne klanjam? Kako da mu ne zahvaljujem? Kako da mu posvema ne otvorim svoje srce upravo u ovoj svetoj misi koja je uzvišena žrtva hvale?

I sada, naravno, dolazi ono treće što je na poseban način važno. Isus ovu molitvu i ovu zapovijed iz Staroga zavjeta nadopunja drugom zapovijeđu: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. I zaključuje: Nema druge zapovijedi veće od tih. Uvijek se u našem naviještanju vraćamo na ovo. Zašto Isus ljubav prema Bogu tako usko povezuje s ljubavlju prema bližnjemu? Osnovni je razlog taj što u Boga nema pristranosti. Bog ljubi svakog čovjeka. Štoviše, veli Isus u svojim prispodobama, Bog posebnu ljubav iskazuje upravo slabima i grešnima. Prema tome, naopako razmišljamo ako mislimo da bi Bog iz nekih neobičnih razloga volio više mene nego moga susjeda, ma kakav on bio. Bog ljubi svakoga čovjeka i najjednostavniji način da se Bogu svidimo jest taj da i mi ljubimo jedni druge, kao što Bog i nas i njih ljubi u svome Sinu.

Lako ćemo to razumjeti ako danas pogledamo mlade roditelje. Kako ćemo im se najlakše svidjeti? Jednostavno, tako da pokazujemo divljenje prema njihovoj djeci. U tome smislu jasno nam progovara Ivana apostol: Rekne li tko: „Ljubim Boga“, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga (1 Iv 4,20-21).

Nadalje, ta zapovijed nipošto nije ni nerazumna. Bližnjega valja ljubiti kao sebe samoga. Ono što želim sebi, želim i bližnjemu. Prema tome, tko bližnjega ljubi, sebe ljubi a Boga časti. Jer, vršeći zapovijed ljubavi prema bližnjemu, tome istome bližnjemu iskazujemo ljubav, a sebe činimo Bogu sličnim i vrijednim nebeskoga kraljevstva. Samo to je put spasenja. Dao Gospodin da u njemu i ustrajemo.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 31. 10. 2021. – 7. 11. 2021.

Ženidbeni navještaj: 

• KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u četvrtak su sveti Šimun i Juda Tadej, apostoli – blagdan.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Krizmanici danas imaju susret nakon večernje svete mise. 

Mladi utorkom. Sveta misa u 19 sati, zatim klanjanje i oko 20:30 kateheza o svetom Vinku Pallottiju.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 17:45 sati.

• Prošle smo nedjelje od priloga za desetice krunice, koje su izradila djeca s vjeroučiteljicama, prikupili 3000 kuna. Novac je predan s. Mariji Dulce Adams, generalnoj glavarici sestara Kćeri Božje Ljubavi, koja je bila u vizitaciji sestara. U prosincu putuje za Ugandu gdje će novac predati s. Vedrani Ljubić koja djeluje i školuje djecu u Rooshoki i Kampali.  
• Zbog školskih praznika u subotu neće biti župne kateheze.
• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
• Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 800 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Ima prigoda kada čovjek odustane od borbe. Pogodi ga teška bolest. I čovjek se bori i bori i tako godinama. I onda vidi da tu ništa ne može promijeniti. I odustane. Ako je vjernik, preda se u Božje ruke, a ako nije, preda se u neku bezvoljnost. Tako je i sa sljepoćom. I danas je to rijetko izlječivo. Ako je netko slijep, teško da se može nadati izlječenju. U Isusovo je vrijeme to bilo potpuno beznadno. S obzirom na veoma loše higijenske uvjete, sljepoća je bila razmjerno česta.

Evo događaja (Mk 10, 46-52). Isus izlazi iz Jerihona okružen učenicima i velikim mnoštvom. Uz put je sjedio slijepi prosjak Bartimej. Kad je čuo tko to prolazi započeo je vikati: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Zapazimo da je Bartimej vikao. To je bila jedina njegova snaga. Bio je slijep i nije ga mogao potražiti, nije se mogao progurati kroz mnoštvo. Ako mu je Bog uskratio vid, očigledno mu je da snažan glas. I čovjek je vikao, vikao je toliko da je smetao. I morali su ga utišavati. Ali on se nije dao smesti. Što su ga više utišavali, on je to više vikao: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“

Predočimo si na trenutak toga čovjeka. Slijep je. Znao je jako dobro da njegovoj bolesti nema lijeka. Međutim, čuo je da je Isus čudotvorac. Kružili su o njemu glasovi. Međutim, glasine kao glasine, redovito su pretjerane. Zasigurno su mu kojekakvi travari i opsjenari nudili različite čudotvorne lijekove, ali nije pomagalo. Međutim, Bartimej je duboko u sebi osjetio da je Isus nešto posebno. Nije se dao smesti. Vikao je što je glasnije mogao. Nije htio propustiti tu priliku, makar su mu odjednom postali prepreka ljudi koji su ga pokušavali utišati. Nije se obazirao. Ostao je uporan.

Čuo ga je Isus. Dao da ga pozovu. Opisuje evanđelist Marko kako je Bartimej zbacio sa sebe ogrtač da mu ne smeta u žurbi, kako je skočio i došao k Isusu. Možemo samo misliti kako je u brzini posrtao po onom kamenjaru i kako je izudarao bosa stopala. Ali je požurio, da mu prigoda ne promakne. Nije pomislio da bi bilo pravednije da Isus dođe k njemu, jer Isus vidi kuda ide. Nije postavljao suvišna pitanja nego je požurio što je brže mogao. I, gle što mu Isus govori! Kuša ga. Veli: „Što hoćeš da ti učinim?“

Netko bi možda to Isusovo pitanje shvatio ironično: „Ne misliš valjda da ću ti vratiti vid, kao da je to sitnica? Što si to umišljaš, ti koji si bijedni prosjak?“ Međutim, Bartimej je bio krajnje odlučan, bio je to čovjek pun vjere. Ponizno i jednostavno kao dijete odgovara: „Učitelju moj, da progledam!“ Isusov odgovor znamo. Rekao je: „Idi, vjera te tvoja spasila!“ I doista, Bartimejeva vjera i Isusova milost učiniše da je Bartimej odmah progledao.

Prejednostavno bi bilo kad bismo se postavljali kao propovjednici-šarlatani koji obećavaju zdravlje svakome koji povjeruju i na koje oni polože ruke. Znademo njihovu „taktiku“: ako se čovjeku pod utjecajem autosugestije čini da je ozdravio, onda ti novovjeki iscjelitelji pripisuju to svojim sposobnostima. Ako se pak ništa ne dogodi, onda oni vele da je tome uzrok manjak vjere onoga koji je htio ozdraviti. O čemu se radi? Nije bio osnovni smisao Kristova poslanja liječiti bolesne, uskrišavati mrtve, umnažati kruh. Jer, da je to bilo njegovo poslanje, onda bi se ispostavilo da je on veoma malo učinio. Zasigurno je ostalo u Palestini silno mnoštvo i slijepih i hromih. Isusova čudesa su izraz ljubavi prema potrebitom čovjeku, ali su prvenstveno znak onog konačnog pravog spasenja koje on nudi svakom čovjeku.

Tako i mi stojimo danas pred Bogom sa svojim potrebama. Tu su silne molitve za zdravlje, za uspjeh, za mir i radost. Tu su tolike molitve za rasipne sinove, za nevjerne bračne drugove, za članove obitelji koji se predaju porocima pića, droge, kocke, ljenčarenja, nasilja… Tu su i tolike neprospavane noći zbog djeteta koje je bolesno, zbog izuzetno teške materijalne situacije, zbog razdvojenih obitelji… A da ne govorimo o ratovima, nasilju i progonstvima kojih u svijetu uvijek ima…

Međutim, mi danas stojimo pred Bogom sa svim našim molbama znajući da Bog može sve uslišati, ali, kao što je bilo govora prošle nedjelje (Iz 53, 10-11; Mk 10, 35-45), Bog dopušta patnju i bol. Stoga je mudro vidjeti i uviđati toliko lijepih malih i velikih stvari koje nam Bog svakodnevno čini. Eto, Bartimeju je povratio vid. Nama daje da nam svakoga dana sunce izlazi i zalazi. Daje nam stan i hranu i odjeću – iako možda ne u mjeri i na način kako bismo to mi željeli. Daje nam obitelj, daje nam ljude koje volimo i koji nas vole. Pa ako u svemu tome prema našem sudu ima i manjkavosti, Bog nam uvijek daje ono što je najvažnije, što je bitno. Bog nam daje svoju ljubav, Bog nas uzima za svoju djecu, Bog nam daje da, zdravi ili bolesni, budemo dionici njegove božanske naravi, Bog nam daje da svaka naša patnja ima smisao, Bog nam daje da budemo u potpunosti dionici nebeskih dobara.

Molimo danas Boga za svoje potrebe, ali mu zahvalimo i na tolikim darovima koje dovoljno ne vrednujemo, osobito na daru izabranja da smo njegova prava djeca.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 24.10. 2021. – 31. 10. 2021.

Ženidbeni navještaj: 

• ROBERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ
• KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Kršteni: 

• 22.10.2021.:  FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
• 23.10.2021.:  LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Luka Evanđelist – blagdan; u petak je sveti Ivan Pavao II.; u subotu je sveti Ivan Kapistranski, prezbiter.

Sastanak za roditelje prvopričesnika je danas nakon obiteljske mise.

Susret Mladi utorkom. Nakon svete mise i klanjanja, Lidija Bogdan, članica zbora mladih će imati svjedočanstvo. Dođite čuti zanimljivu priču kako se Bog proslavio u njezinom životu!  

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
• Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
• Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.
• Najavljujemo duhovnu obnovu Dođi k Isusu po smisao života, 11. – 13. studenog. Voditelj je o. Marko Glogović. Program naknadno.
• Tamburaški zbor Gaj održava probe ponedjeljkom i srijedom u 19 sati za početničku grupu i 20 sati za naprednije svirače. Mjesto održavanja proba su prostorije Kluba umirovljenika Grada Zaprešića, u sklopu Pastoralnog centra crkve svetog Ivana Krstitelja, na adresi Pavla Štoosa 2 (ulazi se sa šetnice). Zainteresirani se mogu javiti na broj 098642779 (Danijel Rožanković) ili e-mail info@tzgaj.hr. Posjedovanje vlastite tambure i glazbeno obrazovanje nije obvezno.
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 150 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Mala djeca se vrlo brzo nauče prepirati. To zna biti gotovo zabavno u braće i sestara. Njima je osobito važno znati tko je stariji ili jači ili pametniji i zato se stalno nadmeću. Pa se onda često čuje kako jedno drugome kaže: Nisam ja tvoj sluga! Naravno, djeca iskreno govore ono što stariji – možda prikriveno – čine u još jačoj mjeri. Ah, biti prvi, biti poglavar, gledati kako ti drugi služe i ulaguju se…

Nije tako među vama

Ni apostoli nisu bili slobodni od toga. Čuli smo danas u evanđelju (Mk 10, 35-45) kako su braća Ivan i Jakov htjeli u Isusa osigurati sebi prva mjesta među apostolima, tako da oni u Isusovom kraljevstvu budu prvi uz njega. Pri tome su oni mislili na to kako će Isus osnovati ovozemno kraljevstvo gdje bi oni onda bili Isusovi prvi pobočnici… Naravno, to je samo izazvalo ogorčenje među ostalim apostolima. Zašto baš njih dvojica? Po čemu bi oni bili vredniji, dostojniji ili sposobniji? Isus ih smiruje i poučava: Znadete da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama!

Kao prvo, Isus govori o onima koji sebe smatraju vladarima. Dakle, oni se samo smatraju vladarima a, zapravo, to nisu. Nikada čovjek čovjeku ne može biti vladar, na što god se on pozivao. Samo je jedan Gospodar i Gospodin. Upravo zbog toga veli Isus da velikaši vladara drže narode pod vlašću. Dakle, silom i nasiljem. Nije to Božje kraljevstvo, nije to Božji naum s čovjekom. Zato Isus veli da tako ne smije biti među njegovim učenicima. U trenutku kad čovjek samo pomisli da ima vlast nad drugim čovjekom, i nesvjesno je povrijedio Božje veličanstvo.

Tko hoće među vama da bude najveći, neka vam bude poslužitelj

Vladati nad drugima? Značilo bi to nametati nekome ono što se protivi njegovim željama. Znači postaviti se iznad nekoga, znači biti mu gospodar. Da idemo korak dalje, čovjek i nesvjesno želi zagospodariti drugima, baš kao što stavlja životinje u svoju službu, prema vlastitim prohtjevima. Je li to naravno? Je li to ljudski? Zar je Bog stvorio ljude da bi se nadmetali jedni s drugima, da bi se jedni drugima nametali, da bi provodili svoju volju? Znamo što onda slijedi: nasilje (prikriveno ili izravno) sve do ratova… Prisjetimo se: prva je čovjekova napast bila upravo ta da je odbio pokoriti se Bogu i služiti mu. Teolozi smatraju da je jedini i strahoviti grijeh palih anđela i bio u tome što nisu htjeli služiti. Ustrajali su u svojoj oholosti i – vječno propali.

Čovjek čovjekom ne bi smio vladati. Nije nas Bog takvima htio. On nas je stvorio na svoju sliku, sebi slične. A Bog je strpljiv, dobrostiv, Bog je ljubav. Bog nas je stvorio da u ljubavi služimo jedni drugima. Zar je služba iz ljubavi robovanje? Nipošto! Pitajte mladu majku, osjeća li se ona ropkinjom svoga dojenčeta? Pitajte zaljubljene parove, osjećaju li se oni poniženim robovima dok jedno drugome čine na stotine sitnih usluga? Jesam li ja vaš rob dok vam tumačim Božju riječ? Robuje li liječnik pacijentima, učitelj učenicima, vozač putnicima? Tamo gdje je ljubav, nema straha, nema robovanja. Pavao je tako s ponosom pisao da je sluga, gotovo rob, doulos Isusa Krista. Uzvišeno je služiti. To je jedini put. Tako danas veli Isus: Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.

To je Božja mudrost, sakrivena od očiju i pameti ovoga svijeta. Zato mi želimo u ljubavi služiti jedni drugima. Čovjeku malene vjere, čovjeku koji ne razumije ili ne želi razumjeti, može izgledati da se kinjimo i mučimo dok obavljamo svoje dužnosti, dok besplatno pomažemo, praštamo, činimo dobro… Nekome rad naših misionara može izgledati kao tlaka i robovanje, drugome hrabar stav blaženoga Alojzija Stepinca koji se dao za Crkvu i svoj narod može izgledati kao užasno robovanje – ta završio je u tamnici! Međutim, svjedoči nam na drugom mjestu Pavao, on se upravo predao kao žrtva paljenica, predao za svoje vjernike, a time i za Krista. Služiti Kristu, i služiti Kristu u svojim bližnjima znači kraljevati.

Sin Čovječji nije došao…

Zvuči nestvarno? Neodrživo? Evo, sam nam Gospodin Isus daje najuzvišeniji primjer. Zašto bismo mi, u konačnici, trebali služiti jedni drugima? Veli Isus: Ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Nema nam boljeg i jasnijeg puta od puta našega Gospodina Isusa Krista. On je bio poslušan Josipu i Mariji. On je služio svome narodu propovijedanjem i mnogim čudesima. On je, vjeran svome Ocu i svojoj službi sama sebe za nas predao. Zato je na koncu uzvišen iznad svakog stvorenja.

Ne trebamo i ne možemo mi sami sebe uzdizati. Naš je stvoritelj i uzdizatelj – Bog. On nas je stvorio sebi slične, ona nas je odredio za vječnost, on nas u svome Sinu čini članovima svoje obitelji. A nas poziva da nasljedujemo poniznost i služenje našega Gospodina Isusa Krista. Samo tako ćemo dospjeti do vječne nagrade. Konačno, veli naš Gospodin Isus: Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen (Mt 23,12).

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 17.10. 2021. – 24. 10. 2021.

Ženidbeni navještaj: 

• ROBERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ
• LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ
• FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
•  KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Krštena 

• 16. 10. 2021.: EMILI TUKONIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan XXIII., papa; u petak je sveta Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica.

Sastanak za roditelje krizmanika je danas u 20 sati u crkvi.

Susret Mladi utorkom započinje klanjanjem koje predvodi velečasni Anđelko Katanec. Nakon klanjanja održat će katehezu na temu apologetike vjere, odnosno razumskog tumačenja vjerskih istina.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

• Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
• Sastanak za roditelje prvopričesnika je sljedeće nedjelje nakon mise u 11:30.
• Tamburaški zbor Gaj održava probe ponedjeljkom i srijedom u 19 sati za početničku grupu i 20 sati za naprednije svirače. Mjesto održavanja proba su prostorije Kluba umirovljenika Grada Zaprešića, u sklopu Pastoralnog centra crkve svetog Ivana Krstitelja, na adresi Pavla Štoosa 2 (ulazi se sa šetnice). Zainteresirani se mogu javiti na broj 098642779 (Danijel Rožanković) ili e-mail info@tzgaj.hr. Posjedovanje vlastite tambure i glazbeno obrazovanje nije obvezno.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Nije lako govoriti o bogatstvu i siromaštvu, o nenavezivanju na zemaljska dobra. Isuviše je u povijesti ispraznih riječi rečeno na tu temu, isuviše ispraznog govorenja i u društvu i u Crkvi. Mnogi se tako kunu u rad i red, mnogi uporno i uporno govore kako im je na umu samo društvena korist i blagostanje, a u praksi čine upravo suprotno. Pa ipak, upravo na pitanju upravljanja ovozemnim dobrima i upravo na pitanju čovjekova odnosa prema ovozemnim dobrima vidi se koliko tko vrijedi i kakav je tko.

 Dok su se jedni natjecali u stjecanju što više bogatstva i sve više vlasti i utjecaja – i tako gubili dušu i ljudskost, drugi su vjerovali da je smisao pravog življenja u posvemašnjem preziranju svega materijalnoga, pa su završili u licemjernom duhovnjaštvu koje je značilo ili zavist, ili prikrivenu potrebu za slavom i moći ili jednostavno duševnu neuravnoteženost. Kako naći pravi put? Evo nam današnjeg evanđelja (Mk 10, 17-30). Može nas prosvijetliti.

Jedno ti nedostaje

Dolazi čovjek Isusu. Evanđelista Matej veli da je to bio neki mladić. Dakle, dolazi on k Isusu i upita ga što mu je činiti da baštini život vječni. Kad je čuo koje su to zapovijedi, mladić sretan veli kako je sve to činio od svoje mladosti. I sad dolazi obrat. Isus pogleda toga mladića, zavoli ga i rekne mu: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ Shvatimo li ovo doslovno ili prejednostavno, onda je to ipak pretjerano.

Pa kad bi ideal bio prodavati bogatstva, tko bi onda kupovao? To bi, nadalje, značilo da je bogatstvo po sebi prljavo, grešno, đavolsko. Zar je to Isus htio reći? Pa zar on nije sam jeo i pio? Nije li on zajedno s apostolima imao zajednički novac? Nije li on imao posebnu, dakle, skupu haljinu koja je bila nešivena? Nije li on dopustio da se na njega potroši skupa pomast koja je vrijedila jednogodišnju zaradu jednog nadničara? Nema li to, onda, i Isus dvostruka mjerila: za sebe jedna, a za druge druga?

Odgovor je jednostavan. Nije uopće u pitanju bogatstvo, veće ili manje. Radi se jednostavno o tome da je Isus baš toga mladića pogledao, baš njega posebno zavolio i baš za njega rekao da mu nešto nedostaje, tj. da treba sve svoje prodati i razdijeliti siromasima. Nije to riječ za sve. Radilo se o pozivu koji je Isus imao baš za toga čovjeka. Očito je Isus smatrao da bi se taj mladić puno bolje ostvario kao propovjednik, kao navjestitelj Kristove radosne riječi, negoli kao upravitelj vlastitih dobara. I u čemu je pogreška toga mladića? U tome što nije prihvatio poziv koji je Bog imao baš za njega, što je mislio da svojim životom može bolje upravljati.

Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!

Ovu Isusova riječ valja shvatiti stupnjevito. Prvo. Stvarno se lako može dogoditi i događa se da bogat čovjek lako zaboravi i na drugog čovjeka i na Boga. Lako se može dogoditi da se bogataš uljulja u lažnu sigurnost svojega bogatstva, pa zaboravi i na Boga i na bližnjega. I to je očito, kao što je očito da je bilo i da ima bogatih ljudi koji nisu prestali biti i ljudi i kršćani i Božja djeca, koji imaju srca i osjećaja i za Boga i za bližnjega.

Ali, valja pogledati i drugi stupanj značenja ove Isusove riječi. Riječ „bogataš“ ovdje više znači čovjeka koji nije kadar podići pogleda iznad zemaljskih stvari. I, nevažno koliko posjedovao, njega zanima samo materijalno i materijalno, tako da je kadar zbog ovozemnog probitka zaboraviti i na Boga i na bližnjega. Kadar je zanemariti i obitelj i prijatelja i brata i nevoljnika i Božje i ljudske zakone, samo da bi očuvao neki svoj dobitak, ma koliko god on bio velik. Stari su duhovnici rado govorili o „navezanosti“ na neko dobro. I to je ono što nas onečovječuje, pa, ako hoćemo, što nas otuđuje. Nismo tada ljudi. Jer, Bog nas je stvorio da se materijalnim dobrima služimo, a ne da njima robujemo i da nam ona postanu najvažnija stvar u životu.

Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu!

Pitaju apostoli, kako je moguće spasiti se, ako je zato potrebno da se čovjek odrekne svega materijalnoga. Pa, nužno je čovjeku i odijelo i obuća i krov nad glavom i jelo i piće! Isus mudro odgovara, kako je to ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Moguće je, naime, da čovjek sa zahvalnošću jede svoj kruh, da, zahvaljujući Bogu za njegove darove, podiže svoju djecu u pristojnoj kući priskrbljujući svojoj obitelji sve ono što današnji način života smatra po sebi razumljivim. Pri tome je važno znati kao prvo da je sve to Božji dar. Zato je važna zahvalnost.

Nadalje, potrebno je imati na umu da je upravljanje zemaljskim dobrima jedna od prvih zapovijedi koje je Bog dao čovjeku, ali tako da ne zaboravi da su stvari – stvari, a stvorenja – stvorenja, a da se samo Bogu valja klanjati, a ne bilo kakvom ovozemnom probitku. Konačno Crkva to mudro izražava u jednoj molitvi: „Nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskim težiti.“

„Tko ima uši, neka čuje!“

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 10.10. 2021. – 17. 10. 2021.

Ženidbeni navještaj: 

• BRANIMIR MATIJEVIĆ i GABRIJELA PRGIĆ
• LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ
• FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
•  KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Kršten 

• 9. 10. 2021.:  FRAN DRAGOJEVIĆ