ožu. 14

Župne obavijesti 14. ožujka 2021. – ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Lujza de Marillac; u srijedu sveti Patrik, biskup; u četvrtak sveti Ćiril Jeruzalemski, biskup i crkveni naučitelj; u petak je sveti Josip – svetkovina.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

U utorak će mladi predvoditi pobožnost križnog puta.

Sastanak za roditelje prvopričesnika je danas nakon obiteljske mise.

Svetkovinu svetog Josipa proslavit ćemo svečanom svetom misom u 19 sati.

  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Videonadzor u župi. Zbog povećanog broja otuđivanja iz crkve – od liturgijskih knjiga, lučica, šibica – kao i nekih neprimjerenih radnji, te namjernog oštećivanja parkiranih automobila u dvorištu i zbog opće sigurnosti, župa je odlučila uvesti videonadzor u crkvi i pastoralnom centru. Radove će izvesti tvrtka MEMI iz Zaprešića. Cijena radova iznosi 129.981,25 kuna. Iznos od 100.000 kuna je prošle godine osiguran iz proračunskih sredstava Grada Zaprešića za kapitalna ulaganja, a ostatak mora osigurati župa. Vaše priloge možete uplatiti u župnom uredu ili na račun župe, s naznakom za videonadzor.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 550 kuna. Hvala vam!
  • Ovaj se tjedan ispovijeda u utorak i petak od 17:30 do 18:30.
  • Blagoslov obitelji. Pohod obiteljima koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak, srijedu i četvrtak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Svako pripovijedanje, svako književno djelo, pogotovo drama u svojoj potki ima tri osnovna dijela: zaplet, vrhunac i rasplet. U prvom čitanju (2Ljet 36, 14-16.19-23) vidimo baš sva tri rečena dijela, a u tome se očituje i naš život. A znamo da je Božja riječ koja se naviješta u zajednici vjernika zapravo živa Božja riječ koju Bog upućuje nama, svakom pojedinom od nas, danas u ovom trenutku.

Gomilali nevjeru na nevjeru

Druga Knjiga ljetopisa sažeto opisuje žalosno stanje u izabranom narodu: „Svi su svećenički glavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru…“ Strašno je to. Ovdje se naime radi o izabranom narodu, narodu koji je dobro poznavao Zakon, pa je onda skrenuo s puta. I to ne samo pojedinci, nego gotovo sav narod. I to ne tek nepoučena svjetina, nego i svi svećenički glavari. Potpuno se okrenuli od Boga. Počeli su služiti drugim bogovima, a što je još gore, nisu poštivali Božje zapovijedi o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Posvemašnje rasulo vjersko i moralno. Bog je uporno i uvijek iznova slao svoje glasnike i proroke, ali uzalud. Oni su se rugali Božjim glasnicima i prezirali njihove riječi, sve dok to sve skupa nije postalo beznadno, kako veli samo Pismo „te više nije bilo lijeka…“

Spalili su Božji dom

Odgovor je bio strašan iznad svih očekivanja. Došli su neprijatelji. Osvojili i u potpunosti razrušili grad, odveli najveći i najsposobniji dio stanovništva u progonstvo. Čak su i sam ponos toga naroda, njihovo vjersko i kulturno središte, njihovu svetinju – Božji dom, spalili i razorili do temelja. Narod je bio satrt u prašinu. Ništa, baš ništa im nije ostalo. Izgubili su svoja bogatstva, svoj grad, svoju slobodu, svoj ponos. Čak je i hram, njihova najveća svetinja, bio satrt u prah. Ljudski govoreći, nije im ništa, baš ništa ostalo. Nisu imali ni državu, ni domovinu, ni svoje vladare, ni svoja bogatstva, ni svoj ponos i svoje vjerske simbole. „Užas odasvud“, kako bi to rekao Jeremija. I eno ih sad u sužanjstvu, daleko od svoje domovine i od svojih svetinja. Mogli su samo tužaljke pjevati, baš kako reče onaj psalam: „Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: ‘Pjevajte nam pjesmu sionsku!’ Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! Nek’ se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim…“ Itekako su dobro osjetili kakav je prognanički kruh. I to kroz 70 godina! Jeruzalem i hram nisu zaboravili, ali hoće li se onamo vratiti?

Međutim, u tim teškim vremenima, upravo zahvaljujući tome strašnom iskustvu, narod je malo po malo uviđao zašto je stradao i otkrivao pravi put do Boga, a to je bila skrušenost srca i vršenje Božjih zapovijedi.

Bog njegov bio s njim, neka ide!

I onda, kada su mnogi već bili izgubili nadu, dolazi novi kralj koji dopušta Izraelcima da se ponovno vrate u svoju domovinu i potiče ih da ponovno izgrade svoje svetinje. Ono što očevi nisu doživjeli, doživjeli su sinovi. Ono o čemu se djedovi nisu usudili sanjati, doživjeli su unuci. Narod se vraća! Kroz 70 godina narod se pročistio od svoje ohole umišljenosti, razumio je kako je i zbog čega stradao, pa se sada obnovljena duha i vjere vraćaju u svoju domovinu.

Isus i mi

Zar ne, da se u ovome možemo vrlo lako pronaći? Bilo je razdoblja u životu kad smo lakomisleno i bez razmišljanja gomilali grijeh na grijeh, ludost na ludost, oholost na oholost, ogovor i klevetu na ogovor i klevetu, a da to nismo ni primjećivali. Toliko nam je to bilo „normalno“. Pa nam se onda dogodila nesreća, nevolja, nešto što smo doživjeli kao tragediju. I onda Bog svojom milošću dadne da nas upravo to nešto naglo otrijezni, uzdrma i natjera da život promatramo posvema drugim očima. Zahvaljujući takvim iskustvima Bog nam daje da zrijemo i rastemo kao ljudi i kršćani – naravno, ukoliko dopustimo da nas Bog vodi tim teškim putevima kušnje, patnje i križeva.

Isus, koji je na se ponio sve naše boli, ali i sve naše grijehe, proživio je taj put. Budući da je uzeo na se naše grijehe, bio je satrt i ponižen do krajnosti. Ali ga je onda Bog uzdigao. Otuda dvostruko značenje riječi „podignuti“ u današnjem evanđelju. Isus je bio podignut na križ, ali i podignut iz groba. I naš se put sastoji upravo u tome. Ako nam se čini da smo pogođeni nevoljama i nedaćama u duhu i tijelu, osobno ili u obitelji, nevoljama bilo koje vrste, znajmo, da i nas Bog na neki način – poput starog izabranog naroda – kuša i iskušava, da bismo uskrsnuli bolji, svjesniji, zreliji i uspješniji u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Jer, ne zaboravimo, i Isus je bio ponižen do najdubljih granica da bi onda bio uzdignut iznad svakog stvorenja.

U njega gledamo i u nj polažemo svoju nadu.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 14.03.2021. DO 21.03.2021. 

 

 

Ženidbeni navještaj:  MARKO LUKIĆ i MATEJA KELAVA

                                          MATE BERIŠA i MAJA RIBARIĆ

Krštena  14.03.2021.  KAJA ČARAPOVIĆ

 

ožu. 07

Župne obavijesti 07. ožujka 2021. – TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan od Boga; u srijedu sveti Dominik Savio.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 4079,95. Hvala vam od srca!

Sutra u 20 sati počinje tečaj priprave za brak i traje do petka. Tečaj se održava u prostorijama Pastoralnog centra.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Sastanak za roditelje prvopričesnika će biti sljedeće nedjelje nakon mise u 11:30.

  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 650 kuna. Hvala vam!
  • Ovaj se tjedan ispovijeda u utorak i petak od 17:30 do 18:30.
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak i utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:


NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Kada se sklapa neki savez, svaka strana nešto daje i nešto zauzvrat dobiva. I evo, ponovno se danas govori o savezu (Izl 20, 1-17). Bog obećava svome narodu da će ga štititi i čuvati, a, zauzvrat, narod obećava da će vršiti Božje zapovijedi. I onda su ljudi, u svojoj prostodušnosti, mislili kako Bog nešto dobiva time što ljudi vrše zapovijedi. Međutim, vidjet ćemo, u Savezu između Boga i čovjeka, jedna strana sve dobiva, a to je čovjek. Jer, Bog sve ima i ne postoji ništa što bi čovjek mogao dati, a da toga Bog već nema. Razmotrit ćemo samo nekoliko zapovijedi.

Ja sam Gospodin Bog tvoj!

Čuli smo prvu zapovijed: Ja sam Gospodin, Bog tvoj … Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Netko nedobronamjeran bi ovu zapovijed mogao razumjeti tako kao da je Bog tašt – ne želi da mu u ljudi itko bude takmac.

Naime, židovski je narod u ono vrijeme bio okružen narodima koji su vjerovali u mnoštvo bogova – izmišljenih po mjeri njihovih vladara – tako da su doista bili robovi svojih vjerovanja. A Bog od svoga naroda traži da mu bude vjeran, ne samo zato što je on jedini i pravi Bog, nego zbog samoga naroda. Kad god bi narod zastranio od Božjih zapovijedi, upropastio je samoga sebe. Ne može čovjek živjeti protivno Božjim zapovijedima i u isto vrijeme uživati mir duše. Jer, što god Bog naredio svome narodu, uvijek stoji ona Božja: Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići (Iz 48,17).

U istim smo prilikama i mi danas. Pogledajmo. Bog nas poziva da se samo njemu klanjamo poštujući njegove zapovijedi. A mi – po svojoj ludosti i grešnosti – toliko puta mislimo da možemo bolje. Pa onda – svjesno i nesvjesno – za svoje bogove uzimamo uspjeh, moć, vlast, bogatstvo, slavu, tjelesne užitke. I što nam se događa? Jesmo li sa svime time sretni, mirni, blaženi? Ispunja li dubine naše duše ovosvjetska čast, strast i bogatstvo? Doista, ponašamo se koji puta poput lakomislena djeteta koje ne želi slušati kad mu mati govori da se toplo obuče kad je hladno, da pere ruke prije jela, da ne pije alkoholna pića, da redovito uči, da se razumno služi računalom… Za čije su dobro te opomene. Za dobro majke? Tako i Bog progovara nama uvijek radi nas samih. Nitko i ništa ne može ispuniti naše srce mirom i radošću doli Bog jedini. Zato je za nas na prvom i najvišem mjestu upravo ova prva zapovijed.

Poštuj oca i majku!

Veli četvrta zapovijed: Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji. Može nam neobično izgledati ova zapovijed. Naime, izgleda razumno i jasno da poštujemo Boga od kojega i po kojemu je sve. Ali poštovati smrtnog i nesavršenog čovjeka, pa bio on i moj roditelj?

Bog ovdje jednostavno progovara: čovjek treba svoga bližnjega bezuvjetno poštovati, a na poseban način roditelja. Zašto bezuvjetno? Jednostavno. Nitko, pa ni sveci Crkve, nije besprijekoran niti savršen. Prema tome, kada bismo gledali na to tko zaslužuje poštovanje, tko bi uopće zadobio poštovanja?

Pogledajmo: Isus je bio poslušan Josipu i Mariji. Isus je poštovao židovske običaje i propise. Plaćao je porez. Prema tome, poštovanje je nužno već zbog toga da bi uopće mogao biti moguć obiteljski i društveni život. No, s druge strane, poštovanje je potrebno jer Bog tako određuje. Naime, svako je stvorenje od Boga i za svakoga pojedinoga čovjeka Isus je umro i uskrsnuo. Prema tome, kako bih ja mogao prezirati nekoga za koga je Isus dao svoj život? Nadalje, kako i ja sam mogu očekivati da budem poštovan, ako ja ne iskazujem drugima poštovanje?

Nemojmo se zavaravati. Mnogo neprilika u našem društvu proizlazi upravo zbog toga što se silno naglašavaju prava pojedinca, zaboravljajući da se prava među ljudima preklapaju. Tamo gdje nema poštovanja – bilo to u društvu ili u Crkvi – ta zajednica propada. Da ne idemo u društvena istraživanja, pogledajmo samo kakvo je ozračje u školama. Tamo gdje nema poštovanja prema starijima, tamo gdje nema skrbi za slabije, dolazi do eksplozije nasilja. Pa onda neki smatraju da treba uvesti nadzorne kamere… Rješenje je jednostavno, trebamo se učiti poštovati duge te od drugih tražiti poštovanje… To je još prije tri tisuće godina zapisano u ovoj, četvrtoj zapovijedi…

Ne poželi!

Deveta i deseta zapovijed mogu izgledati neobične: Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga! Doista zašto bi bilo važno nešto loše ne poželjeti, odnosno, samo zamisliti? Ta misao nikakva zla ne čini! Odgovor je dvostruk.

Prvo, čovjek koji razmišlja o tome kako bi neko zlo učinio, koji poželi neko zlo učiniti, koji čak vreba priliku da zlo počini, već je samim time iznakazio sebe. Već je u srcu lopov, ubojica, preljubnik. I to se ne da sakriti. Oči čovjekove, koje su prozor duše, pokazuju zloću koja je u njemu. Drugo, čovjek koji sanja o tome da zlo učini, učinit će ga kada se pruži prigoda. Za vrijeme ratnih strahota znali smo se sa zaprepaštenjem zapitati, kako to da je neki čovjek – koji se prije rata doimao mirnim i normalnim – mogao učinit neki strašan zločin. Nažalost, istina je jednostavna: to je zlo zacijelo već dugo godina klijalo u njegovu srcu.

Zato je za nas važno da sačuvamo svoje srce od svake zle misli i primisli. Ako i doživim neku nepravdu, sjetit ću se Isusa koji je jednostavno rekao: Oče, oprosti im: ne znaju što čine. Naime, ako na mržnju uzvratim mržnjom, onda se zlo umnožava. Ne želimo, doista okaljati i izobličiti svoje srce ružnom pohlepom. Jer, ipak ćemo priznati, najveće je čovjekovo blago na zemlji čista savjest i radosno srce.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 07.03.2021. DO 14.03.2021. 

 

Kršteni  06.03.2021.   KARLO MASLAĆ

 

 

velj. 28

Župne obavijesti 28. veljače 2021. – DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveta Janja Praška; u srijedu sveta Kunigunda; u četvrtak je sluga Božji Ante Antić.

Danas skupljamo priloge za župni Karitas.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Ovaj se tjedan ispovijeda u četvrtak od 17 do 19 sati i u petak od 17:30 do 18:30. U četvrtak, uz p. Antu i p. Gorana, u ispomoć dolaze isusovci, p. Ivo Antunović i p. Blaženko Nikolić. Pokušajte doći u što većem broju u četvrtak, jer u petak ispovijedaju samo dvojica patara.  

  • Najavljujemo tečaj priprave za brak od 8. do 12. ožujka.
  • Slavlje Prve svete pričesti, ako epidemiološke mjere dopuste, će biti u nedjelju 11. travnja. U 11:30 za A, B i D razred, a u 14 sati za C i E razred.
  • Parkiranje automobila u župnom dvorištu predviđeno je za one koji dolaze na svetu misu ili u župni ured. Još su neki pitali i dobili dozvolu za parkiranje. Otkako se ponovno otvorila kockarnica iza crkve, neki se znaju parkirati u dvorište i odlaze kockati. Zbog takvih će se župno dvorište zatvarati često i preko dana, a redovito nakon 22 sata.
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 460 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak i utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 Od 8. ožujka pohodit ćemo obitelji u ulicama: Lj. Gaja – parni brojevi i kuće.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Svećeniku je koji puta veoma teško tumačiti Božju riječ. Takav je, na primjer, govor o strpljivom nošenju križa. Ako je nekome najbliži član obitelji poginuo u ratu, ako je netko doživio obiteljsku tragediju (a koliko ih danas ima!), ako netko trpi zbog teško poremećenih obiteljskih i bračnih odnosa, onda takav čovjek može (s pravom?) reći: „Župniče, kako Vi možete znati kako je čovjeku kojemu je poginulo dijete?“ Doista, nije mi lako govoriti. Toliko puta. A onda velim, sebi i vjernicima, da ja ne naviještam svoju riječ, nego Božju. A vjerujemo i želimo vjerovati da je Božja riječ istinska, prava, spasonosna.

U današnjem prvom čitanju (Post 22, 1-2.9a.10-13.15-18) možemo vidjeti kako koji puta znade biti strašna Božja riječ. Upravo tako. Strašna. Znamo povijest. Bog je Abrahamu, starcu bez djece, obećao da će mu se roditi sin. Znademo kako je i danas duboka čežnja bračnih parova bez djece… I evo, posebnom se Božjom milošću Abrahamu rodio sin Izak. Kad je Izak već bio dječak, čuli smo kako Bog od Abrahama traži da mu žrtvuje upravo svoga sina. Te su riječi zacijelo razdirale Abrahamovo srce. Čuli smo, Bog veli: Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš… pa ga prinesi kao žrtvu paljenicu. Sina. Jedinca. Onoga kojega Abraham ljubi. Njega treba žrtvovati.

Možemo li zamisliti da bi Abrahama išta drugo toliko pogodilo? Tko može razumjeti, zašto je Bog upravo to od Abrahama tražio? Znamo, samo nam čitanje veli da je time Bog htio iskušati Abrahamovu vjeru. Međutim, nije li Bogu sve jasno i bez kušnje? Prema tome, ne možemo znati i razumjeti one zadnje razloge ovakvog Božjeg postupka. Tko bi i u čemu mogao suditi i prosuđivati Božje naume i postupke?

Koji puta nam se čini da je ovo pisano upravo za nas. Tragedija i nesreća ima toliko… Pogotovo sada kada su nam dostupne vijesti iz cijeloga svijeta. I toliko puta duboko u sebi osjećamo vatru onoga pitanja: Bože, zašto? Što nam je činiti? Kao prvo, ovdje na zemlji nikada nećemo moći dokučiti, shvatiti, razumjeti… Tko je, na primjer, na dan Isusove muke i smrti mogao dokučiti Božji naum i vidjeti Božju ljubav? Pa ipak, znamo i vjerujemo da se Bog upravo toga dana na poseban način proslavio u svome Sinu…

Dakle, uzaludno će nam biti umovanje i teološko obrazlaganje i mudrovanje. Možemo tek s apostolom reći: O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? (Rim 11,33-34). Drugo, mi samo u poniznosti i ljubavi možemo i trebamo prihvaćati ono što Bog dopušta da se događa u našim životima. To je koji puta izuzetno teško, za to nam koji puta treba puno vremena, pa i nekoliko godina, ali to je jedini put mudrosti i spasenja.

Evo nam u tome smislu utješne riječi iz današnje poslanice (Rim 8, 31b-34). Pavao veli: Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? To je naša stvarnost.

Vidjeli smo kako je Bog, na koncu, ipak poštedio Izaka. Znamo iz Svetoga pisma kako je Bog u Egiptu poštedio prvorođence svoga naroda.

Međutim, kada je u pitanju njegov jedinorođeni i utjelovljeni Sin, Isus Krist, Bog ga ne pošteđuje, nego njega, svoga Sina, žrtvuje i predaje za sve nas. Rekosmo maloprije kako ne možemo do kraja dokučiti Božje naume kada vidimo nevolje i tragedije. Međutim, upravo po tome da Bog za nas predaje svoga Sina vidimo da u Bogu sve ima smisla te da će i naše nevolje, muke i umiranje sjediniti s Kristovim patnjama, da bismo onda i mi bili suproslavljeni u nebeskom kraljevstvu.

Jedno sigurno znamo: Bog i hoće i može – u svojoj ljubavi – sve naše nevolje okrenuti na dobro. Ja ne mogu do kraja dokučiti kako i zašto i zašto baš na takav način vodi moj život, ali vjerujem da Bog vodi povijest svakoga od nas, kao što je do slave uskrsnuća proveo svojega Sina. Čuli smo, veli Pavao, ako je Bog za nas predao svojega Sina, kako nam onda s njime neće sve darovati? To je naša nada i naše pouzdanje u svim životnim nevoljama. Samo tako naš život – koliko god težak i naporan bio! – ima svoga smisla, svoje ljepote, samo će tako naš život biti ispunjen dubokom i istinskom radošću.

Današnje nam Evanđelje (Mk 9, 2-10) do kraja podiže i nadu i radost. Isus se uputio prema Jeruzalemu gdje ga čeka muka i smrt. I na tome putovanju se s izabranim učenicima uspeo na brdo i preobrazio se pred njima. Učenici su mogli vidjeti tračak, sliku njegove nebeske proslave. Neopisiv je taj događaj, ali su učenici pojmili da su čuli i vidjeli nebeske stvari. Pogledajmo. I kad ne bi bilo vječnosti i vječnoga života, Božje bi zapovijedi imale smisla. Tako u svakom društvu i u svim uvjerenjima ima smisla zapovijed Poštuj oca i majku, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno… 

Međutim, priznajmo, kada bismo bili uvjereni da nema vječnosti, kolikim bismo žarom provodili te zapovijedi? Temelj naše vjere ipak jest vjera u vječni život. U tome svjetlu onda vidimo duboki smisao vršenja zapovijedi i prihvaćanja životnih nedaća. Upravo tako govori Pavao u istoj poslanici Rimljanima: Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. (Rim 8,18).

Isus se preobrazio. I Očev glas je za nj posvjedočio: Ovo je sin moj. Ljubljeni! Znamo i vjerujemo, braćo i sestre, da je Krist umro i uskrsnuo upravo zbog toga da bismo mi postali prava djeca Božja. Zato i nama Bog progovara: Ovo je sin moj. Ljubljeni! Ovo je kći moja. Ljubljena! Zato ne malakšemo i ne očajavamo. Božja smo djeca, Božja baština. Pa onda vedro nosimo i podnosimo svoje nevolje i svoje križeve. U Božjoj su ruci naše namisli, naši životi i svekolika ljudska povijest. A Bog je naš Otac. On nas ljubi i otvara nam vrata raja. Zato je na nama danas da onda svim srcem i nastojimo živjeti kao njegova djeca vršeći njegove zapovijedi i podnoseći tegobe života.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 28.02.2021. DO 07.03.2021. 

 




velj. 21

Župne obavijesti 21. veljače 2021. – PRVA KORIZMENA NEDJELJA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Katedra svetog Petra – blagdan; u četvrtak je sveti Donat Zadarski; u subotu su Kvatre.

Započinje proljetni kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu te djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen pokori i obraćenju, a završava Liturgijom kvatri, u subotu 27. veljače.

U utorak će u 20 sati biti jednosatno euharistijsko klanjanje koje animiraju mladi.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.

  • Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak i petak od 17:30 do 18:30.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 600 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

Od 1. ožujka pohodit ćemo obitelji u ulicama: Mokrička, Brdovečka, Prigorska, M. Ožegovića, Lj. Vukotinovića, LJ. Gaja 3d do 3k.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,12-15

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

„O lijepa, o draga, o slatka slobodo!“ kliče naš veliki pjesnik Ivan Gundulić. Koliko je ljudi umiralo s riječju sloboda na usnama! Koliko je krvi i znoja proliveno baš zbog te riječi… I danas se toliko govori o pravima i slobodama čovjeka, žene, djeteta, o slobodi kretanja, o slobodi trgovanja. Sloboda i sloboda. Pa onda mlad čovjek može pomisliti kako je sloboda mogućnost da čovjek čini sve po svojoj volji, kako je sloboda raj na zemlji. A onda doživi da se njegova sloboda sukobljava sa slobodom drugoga, odnosno, da je ljudska sloboda nužno ograničena, ukoliko ne želi prijeći u tiraniju. Da bismo barem malo ušli u tajnu slobode i podložnosti, nama je kršćanima pogledati primjer i nauk Isusa Krista.

I odmah ga Duh nagna u pustinju

Marko prvo opisuje kako je kod krštenja na Jordanu na Isusa sišao Duh Sveti u liku goluba te kako ga je Otac proglasio svojim ljubljenim Sinom. Nakon toga Marko nastavlja: „I odmah ga Duh nagna u pustinju.“

Nije to samo jednostavna riječ. Eto, svi su slavili Ivana i svi su dolazili k njemu. I onda Duh i Glas s neba svjedoči za Isusa. Ljudi su se odjednom od Ivana okrenuli Isusu. Naime, ako Ivan – kojega su svi slavili kao proroka, čak možda kao Iliju – ako, dakle, taj Ivan svjedoči da je Isus veći od njega, možemo samo zamisliti kako su ljudi s velikim zanimanjem i iščekivanjem počeli gledati na Isusa. Ljudska bi reakcija bila da sad valja uživati u toj slavi. Međutim, Isus se povlači u pustinju. Zašto? Duh ga je nagnao. I Isus poslušno odlazi.

I bijaše u pustinji četrdeset dana

Nije lako biti u pustinji niti jedan dan. Mi Europljani zapravo ne možemo ni zamisliti što znači pustinja. Pustinja u kojoj su dani nesnosno vreli, a noći toliko hladne, da čovjek ne može zaspati ako se dobro ne pokrije. Pustinja je mjesto gdje nema hrane ni vode i gdje čovjek može živjeti gotovo isključivo od onoga što je ponio sa sobom. Drugi evanđelisti govore da je Isus tamo kruto postio i to četrdeset dana. A prisjetimo se prethodne riječi: Duh je nagnao, dakle, natjerao Isusa u pustinju. Prema tome, Isus se podlaže volji svojega Oca i zbog toga otklanja ljudsku slavu, otklanja ugodnosti redovitog života, otklanja čak i hranu. Isus svoju slobodu stavlja u ruke duha koji ga vodi.

Iskušavao ga je Sotona

Još i to! Neshvatljivo! Da Sina Božjega iskušava Sotona! Ne samo da se odrekao svijeta na neko vrijeme, ne samo da je gladan i žedan, ne samo da je otklonio svjetsku slavu, nego je on, Sin Božji, Bogočovjek ponizno dopustio da ga kuša Sotona.

To bi bilo nešto malo nalik tome kad bi predsjednik neke države dopuštao da ga šikanira i maltretira zadnji portir u nekom bijednom hotelu. Već tada se zapravo na Isusu ostvaruju riječi proroka Izaije: „K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih (Iz 53,7).

Anđeli mu služahu

S ovim nužno završava. Pogledajmo: Isus se odrekao svjetske slave i dopustio da ga Duh otjera u pustinju, gdje je živio u oskudici i postu. Morao je čak trpjeti i sotonske kušnje. Ali zbog svoje predanosti, zbog svoje vjernosti, zbog svoje podložnosti, bio je nagrađen: anđeli su mu služili. Evo u ovom se odlomku očituje čitav Isusov život. On je naime, „poslušan sve do smrti, smrti na križu“ slavno uskrsnuo i bio postavljen iznad svakog stvorenja.

Naša sloboda – sloboda djece Božje

Sada nam se put sam nameće. Prava sloboda jest upravo u tome da dopustimo da nas Duh Božji „natjera“, vodi, upravlja, pa i protiv naše volje. Odreći se svoje slobode u ljudskom smislu znači zapravo postići pravu slobodu djece Božje. Naravno, kakva bi to bila moja sloboda koja bi me vodila u propast. To bi bila sloboda alkoholičara, sloboda ovisnika o drogi, „sloboda“ pod navodnim znacima koja čovjeka odvodi u ropstvo grijeha, strasti, laži, u ropstvo konačne smrti.

Ušli smo u korizmu. Isus nam poručuje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Ispunilo se vrijeme, ušli smo u korizmu. Valja nam se obratiti. Želimo preispitati svoj životni put. I vidimo samo jedan ispravan put. Upravo put Isusa Krista. Put podložnosti. Put suradnje s Duhom Božjim. Cijela je korizma pred nama da povjerujemo evanđelju, da se uvjerimo da je moguće odbaciti svoju volju i voljicu, da je moguće slijediti volju Božju i da je moguće dopustiti Bogu da po svome Duhu vodi naš život. Naravno, volju Božju treba tražiti, volju Božju i glas njegova Duha treba čuti, snagom toga istoga Duha valja povjerovati da evanđeoski put može preobraziti i ispuniti smislom cijeli naš život.

I, možemo biti sigurni: kao što su Isusu anđeli služili nakon četrdesetodnevnog boravka u pustinji, nakon sotonskih kušnji, tako ćemo i mi naći svoj mir, naći duboki smisao vlastitog života. Budemo li služili Bogu, anđeli će nama služiti.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 21.02.2021. DO 28.02.2021. 

 




velj. 13

Župne obavijesti 14. veljače 2021. – ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU

U srijedu je je Čista srijeda – Pepelnica. Toga ćemo dana proslaviti svete mise s obredom pepeljenja u 7 i 19 sati.

Pobožnost križnog puta će biti utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Od sljedeće nedjelje nema mise u 17 sati.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak od 18 sati, u srijedu nakon jutarnje mise do 9 sati i u petak od 17 sati do 18:15.

  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 900 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

Obitelji u ulicama M. Bogovića i F. Livadića pohodit ćemo od 22. veljače.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,40-45

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Djetetu u školi zna biti strašno kada osjeti da ga druga djeca ne prihvaćaju, da mu se rugaju, da se ne žele s njim igrati, da ga uopće ne zovu u svoje društvo. To je onda vrlo ozbiljan problem i za učitelje i za roditelje. Koji puta se i u društvu znadu događati tako neka “izopćenja” da se čovjek jednostavno veoma nelagodno osjeća u susretu s drugim ljudima.

Gubavci

Tako je u Isusovo vrijeme najstrašnije bilo gubavcima. Oni su na dvostruk način bili strašno pogođeni. Prvo, bolovali su od teške i neizlječive bolesti od koje se dugo i u bolima umiralo, kada su čovjeku otpadali dijelovi udova, pa i sami udovi. Čir na čiru, krasta na krasti. Neizlječivo i strašno! Drugo, a to je možda bilo još teže, drugi su ih ljudi u strahu od zaraze posvema isključili iz društva. Gubavci se nisu smjeli kretati u društvu s drugim ljudima, nisu smjeli stanovati u naseljima, morali su se sklanjati s puta kada bi prolazili zdravi, pri tome zakriliti usta plaštem i vikati: “Nečist! Nečist!” Biti posvema izbačen iz društva, iz naselja, iz društvenog života, pa čak i od svoje obitelji. Živi mrtvaci, rekli bismo.

Isus i gubavac

Evo, čuli smo danas kako je protekao jedan dirljivi susret Isusa i jednog gubavca: “I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti!’ Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: ‘Hoću, budi čist!’”

Ako hoćeš, možeš me očistiti! Ovdje zapažamo dvije stvari. Gubavac je uvjeren u Isusovu snagu. Međutim, toliko je već navikao da se svi od njega sklanjaju, toliko se navikao na to da su ga svi ljudi već otpisali, da mu je nekako izgledalo razumljivo i to da se Isus okrenuo od njega. Smatrao je da po sebi nije uopće vrijedan da ga Isus pogleda. Zato veli: “Ako hoćeš!” Mislio je reći: “Vjerujem da si ti bitno drugačiji od drugih koji se uklanjaju od mene, koji me već vide mrtvoga. Ako hoćeš. No ja vjerujem, da ti tako i hoćeš.

Isus ganut pruži ruku. Isus se gotovo rasplakao. Strašna je nesreća toga čovjeka. Doista, čovjek s imalo milosrđa ne može a da se ne potrese nad tolikom nevoljom. I veli mu: “Hoću, budi čist!” Kao da je htio reći: “Pa naravno da ti želim pomoći. Naravno da na te gledam s milosrđem. Ne boj se. Meni si važan i ja sam uz tebe.

Mi gubavci

Koliko se god mi trudili oko dobra, u životu nam se dogodilo češće ili rjeđe, da baš učinimo nešto čega se duboko stidimo. Baš ružno i teško uvrijedimo neku osobu. Nešto osobito teško učinimo, izigramo povjerenje, propustimo pomoći nevoljniku (a mogli smo bez puno poteškoća), pokažemo duboku nezahvalnost prema Bogu. Dogodilo nam se da se duboko stidimo. Ne usuđujemo se to priznati niti najboljem prijatelju, u ispovijedi o tome nešto nesuvislo promrmljamo, pa ni samima sebi to do kraja ne priznamo. I onda nas uhvati tjeskoba: Može li to Bog uopće oprostiti? Hoće li to Bog uopće oprostiti? Nisam li ja proigrao i previše “kredita” kod Boga? Nije li i on već digao ruke od mene? Nisam li i ja već onaj “otpisani”, onaj oko kojeg se ne vrijedi više truditi?

Međutim, i meni u takvim i sličnim prilikama Isus veli: “Hoću, budi čist!” U tu se riječ valja pouzdavati. Jer Božje milosrđe nadvisuje svako naše očekivanje, svaku našu zaslugu i svaku našu predodžbu. On je uvijek veći i bolji, on je posvemašnja Ljubav i Dobrota. Kad ne bismo tako vjerovali, predali bismo se u ruke napasniku, koji jedva čeka da “bacimo koplje u trnje”. Zato, prisjetimo se. Treba samo iskreno zavapiti. I evo, Isus i mene gleda u oči i ganut pruža ruku i progovara mi: “Hoću, budi čist!”

Gubavci oko nas

Ovo je jednako važno. I među nama ima onih koje je većina otpisala i koji su u očima ljudi nepopravljivi. To mogu biti ovisnici, neprilagođeni, “bezbožnici”, “neodgojena” mladež, kriminalci… A u našim obiteljima mogu to biti oni nesnosni, častohlepni, gramzljivi, podrugljivci… Ukratko, oni koji nam se gade, baš kao što su se gubavci gadili ostalim ljudima u Isusovo vrijeme. A za Boga nema otpisanih. Naravno, ne radi se o tome da ćemo mi svojim postupcima podržavati zlo koje netko čini, ali da ćemo itekako dobro razlikovati grijeh od grešnika, da ćemo uvijek biti spremni pomoći nevoljniku, iako je on sam dobrano kriv da se u toj nevolji nalazi, to je po sebi razumljivo. Poznavatelji ljudskih duša znaju vrlo dobro da su takvi ljudi ponajčešće takvi upravo zbog toga što se smatraju odbačenima, neprihvaćenima, nevoljenima. Međutim, kao što je Kristova poruka i njegovo spasenje upućeno svakom čovjeku, tako to treba biti i u današnjoj Crkvi. Krist se obratio i gubavcu i cariniku i desnom razbojniku i strancu i djetetu i ženi preljubnici.

Tako to čini Isus. A mi, Isusovi učenici?

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 14.02.2021. DO 21.02.2021. 



velj. 07

Župne obavijesti 07. veljače 2021. – PETA NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveta Skolastika, djevica; u srijedu je blaženi Alojzije Stepinac, biskup i mučenik; u četvrtak je Gospa Lurdska.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 3716,30 kuna. Hvala vam od srca!

Tečaj priprave za brak počinje sutra u 20 sati i traje do petka.

U srijedu je spomendan blaženog Alojzija Stepinca. Kardinal Josip Bozanić će ispred zagrebačke katedrale slaviti svetu misu u 17 sati.

Dan bolesnika. U četvrtak ćemo, na spomendan Gospe Lurdske, pod svetom misom u 19 sati, našim bolesnim župljanima podijeliti bolesničko pomazanje. Bolesničko se pomazanje ne prima zbog prehlade, bolova u zglobovima i sličnih tegobâ. 

  • Bračni jubileji. U nedjelju, 14. veljače u 10 sati, slavimo bračne jubileje. Svi bračni parovi koji slave okrugle jubileje, a žele ih proslaviti u župnoj zajednici, neka se do 10. veljače prijave u župnom uredu u uredovno vrijeme. Do sada su se prijavila četiri bračna para.
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Ovaj tjedan se ispovijeda samo u utorak od 18 sati u Pastoralnom centru.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 1350 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,29-39

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

 

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Vjerojatno smo – barem na televiziji – vidjeli jednom tkalački stan. Osnova je razapeta i napeta, a potka se provlači pomoću čunka. Tkalja vješto prometne čunak s jedne strane osnove na drugu. Možda je potrebna sekunda ili dvije da čunak proleti s jedne na drugu stranu osnove. I onda vidimo u prvom čitanju jednu sliku koju je uzeo Job (Job 7, 1-4.6-7). Job je čovjek kojega Sveto pismo opisuje kao velikog patnika. Bog je dao da Job bude strašno kušan. Ali, u početku nije bilo tako. Biblija ovako opisuje toga čovjeka: „Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima.“ Imao je k tome puno sinova i kćeri. I dogodilo se, evo, da je ostao bez svega. Bez sveg svoga imanja, dogodilo se da su mu djeca poginula, a on sam dopao čireva i teške kožne bolesti. I sada Job, posvema skrhan – ali ne potpuno bez nade – ovako izriče svoju žalopojku: „Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.“ Uočavate li tu strašnu sliku. Njegov život, svi njegovi dani proletješe brže od čunka!

Isus – ozdravitelj

Na početku svoga evanđelja Marko opisuje Isusa kako velikom silom i snagom, riječju i čudesima započinje svoje poslanje. U današnjem evanđelju (Mk 1, 29-39) on to sažima na ovaj način:

„I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna.“ Znademo da je Isus usporedno sa svojim propovijedanjem uvijek liječio i pomagao ljudima u nevolji. Liječio je bolesne, zloduhe izgonio, pretvorio vodu u vino da bi ljude izbavio iz neprilike, umnožio kruh i ribe, smirio oluju na moru, spasio Petra koji se utapao… Čak je i mrtve uskrišavao.

A sve je to bio znak njegovog božanskog poslanja, sve je to bio znak njegovog spasenja koje se proteže onkraj našeg ljudskog iskustva i ovoga života, bio je to znak onoga spasenja po kojem čovjek postaje dionik neba, član Božje obitelji i dionih božanske naravi Isusa Krista.

Kristova snaga danas u Crkvi

Mi kršćani vjerujemo i znamo da je Gospodin Isus i danas među mana. Naime, da je na jednak način živ, nazočan i djelatan među nama, u svojoj Crkvi. Njegova snaga i sila i danas djeluje u Crkvi i po Crkvi. I u njegovu se snagu uzdamo. Naravno, kada je u pitanju bolest tijela, tražimo liječničku pomoć, jer su i liječništvo i lijekovi Božji dar. Međutim, i pored toga uvijek se obraćamo Bogu i tražimo njegovu zaštitu u tjelesnim i duhovnim potrebama. Zato je za nas vjernike nezamislivo obraćati se nekim umijećima i nekim silama koje nisu od Boga. Naprotiv, uza sva naravna sredstva koja Bog stavlja pred nas (kao liječnike i lijekove), mi se uvijek obraćamo Bogu za pomoć. Ne zaboravljamo pri tome posebnu snagu Kristovih sakramenata: pomirenja, euharistije, bolesničkog pomazanja. Pa ako nam Bog i ne podari zdravlje na onakav način kako smo priželjkivali, dat će nam Bog sigurno mir, predanost i duhovnu radost. Konačno, vratimo li se na Joba iz prvog čitanja, Biblija nam govori kako je on ustrajao u vjernosti Bogu unatoč svim strahotama koje su mu se dogodile, kako mu je Bog vratio sve ono što je izgubio te ga učinio čovjekom još uglednijim i poštovanijim nego što je bio prije svoje nesreće.

Tako i mi mirno koračamo, ne plašeći se nikakvih nevolja i strahota. Veli nam bogoduhi Pavao: „Sve je vaše… bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji“ (1Kor 3,21-22).

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 07.02.2021. DO 14.02.2021. 

 

 

KRŠTEN: 30.01.2021. – MIHAEL KOMARAC